© 2009 bosanskaposavinabec@hotmail.com

    Preko

     4.500

PRIJATELJA

Portal optimiran sa OPERA 12,10

Najbrži Web Browser!

Bosanska Posavina je područje smješteno u peripanonskom dijelu Bosne uz rijeku Savu,od Dervente do Brčkog.

Postoji 4 tipa narodnih nošnji Bosanske Posavine,sa nijansama različitosti svakog mjesta,čak i svakog sela posebno.

 

S desnu stranu rijeke Bosne :

1) južni GORNJACI(izmedju Brčkog i Gradačca) do podnožja Majevice.    2)sjeverni POSAVCI(Pravi Posavci)-Orašje,Šamac i Modriča.

 

S lijevu stranu rijeke Bosne:

3)BRĐE(Brđaci)od Doboja do Dervente.       4)PRAVI POSAVCI(Ravna Posavina) od Dervente do B. Broda i Odžaka.

 

HUMANITARNI SUSRET HU "Samarita" za Božić 2013

HU „SAMARITA“     Vidovice-Kopanice-Jenjić

OTKAZUJE SE HUMANITARNI SUSRET

 zakazan za 04.08. ove godine

Cijenjeni članovi, volonteri i prijatelji HU „Samarita“ !

Na jednom od sastanaka HU Samarita, donesena je Odluka da se već zakazani

HUMANITARNI SUSRET otkaže iz slijede4ćih razloga:

- U vrijeme planiranog održavanja ove manifestacije i godišnjih odmora ima puno drugih događanja koja su još prije zakazana: svadbe, orguljaški koncert, odlazak u Tramošnicu, godišnjica smrti Šime Ivkića, Ilino, turnir u malom nogometu . . .

- Sama nedilja, kao dan, nije pogodna za osobe koje bi došle iz inozemstva za ovaj

 događaj, jer tog dana se moraju vraćati.

- Organizacija ovakve manifestacije zahtjeva velik broj osoba koje bi trebalo

 angažirati, a procjena je da je teško imati u to vrijeme toliko slobodnih osoba.

Na istom sastanku je raspravljano o slijedećem pogodnijem terminu za održavanje 2. humanitarnog susreta, te je neobavezujuće predloženo da to bude jedan od slobodnih dana između Božića i 31. 12. ove godine, budući da tada nema velikih manifestacija.

Očekujemo i Vaša mišljenja i prijedloge na ovu temu.

Naša duboka ISPRIKA svima kojima je promjena ovoga termina poremetila tijek godišnjih odmora, a pogotovo onima koji su možda poradi ovog termina i uzeli godišnji odmor.

O budućem održavanju 2. humanitarnog susreta će te biti obaviješteni na vrijeme.

Vidovice, 17. o6. 2013. godine

HU „Samarita“   Vidovice-Kopanice-Jenjić_

___________________________________________________________________________________________

HU „ SAMARITA“

Vidovice-Kopanice-Jenjić Vidovice, 18.06. 2013. god.

HU „SAMARITA“ JE PREŽIVJELA

Cijenjeni članovi HU „Samarita“!         Dragi volonteri!       Poštovani prijatelji i simpatizeri!

Dragi sumještani iz Vidovica, Kopanica i Jenjića!

Dana, 12.06. (srijeda) na poziv dopredsjednika gosp. Toše Maršića održan je sastanak HU Samarita sa slijedećim dnevnim redom:

1. Proučavanje i utvrđivanje modaliteta upravljanja, odlučivanja i djelovanja udruge

 2. Odluka o raspodjeli pomoći potrebitim

3. Razmatranje daljnjih koraka udruge oko dobivanja prostora za rad udruge

4. Razno

Na sastanku je učestvovalo 14 članova udruge.

Doneseni su slijedeći zaključci:

Udruga mora imati predsjednika, i za istog je od većine predložen Smiljan Šokić, bez obzira što je par dana prije dao ostavku. Većina je smatrala da je obavljao dobro svoj posao i da je dobro prezentirao Samaritu. Pristupilo se glasovanju gdje je velika većina , 12 osoba bilo za prijedlog da Smiljan Šokić bude izabran ponovno za predsjednika a za dopredsjednika Josip Ivkić („Ćivin“), nakon što je Tošo Maršić dao ostavku na mjesto dopredsjednika Udruge.

Napomena: Interna financijska kontrola je obavljena također par dana prije i utvrđeno je da do 10. 05. 2013. financije u potpunosti štimaju.

Sama rasprava po 1. točki bijaše jako burna i mučna. Žalosno je bilo gledati kako se raspravlja o stvarima koje sa samom Udrugom nemaju nikave veze.

Moje osobno mišljenje je i dalje da je pokušano gušenjne Udruge iz vana od strane politikanata HDZ BiH, kojima HU Samarita smeta, kao i njen predsjednik.

 

Zašto su se poslužili članovima Udruge u razračunavanju sa mnom, nadam se da će se uskoro znati.

Neka svim tim osobama „služi na čast“ ovakav postupak.

UDRUGA JE PREŽIVJELA. Zaslužila je to Samarita. Trebaju nas korisnici i potrebiti sumještani iz Kopanica, Jenjića i Vidovica.

Politika bilo koje stranke, NEĆE UĆI U SAMARITU. Naš zadatak je humanitarni rad i pomaganje. Sve što je u okvirima Samarite, ne smije biti politički obojeno.

Ja jesam član HSP BiH i općinski vijećnik, ali taj moj politički život nema veze sa HU Samarita. Ako nekim osobama smetaju moji politički pogledi i privatno djelovanje u tim okvirima, neka mi se odupru na mjestima gdje je to i predviđeno: Općinsko vijeće. Vjeće MZ, Zbor građana, predizborne tribine, a ne preko Udruge.

Moj politički rad je od Izbora (10/2012), a Samarita je u 7. godini postojanja i vječito je smetala MZ Vidovice.

Statut MZ Vidovice dozvoljava i preporučuje suradnju sa Udrugama, kao i pomoć Udrugama.

Zašto toga nije bilo, treba pitati članove Vijeća MZ Vidovice iz HDZ BiH.

Donesena je također Odluka da se ponovno traži od MZ Vidovice prostor na korištenje, jer nam je to potrebno.

P.S.

Dragi sumještani iz Vidovica, Kopanica i Jenjića!

OPROSTITE na svim ovim „burama i olujama“ oko HU Samarita.

Nije nam bila namjera zatalasati sve ovo, ali imali smo dužnost obraniti čast HU Samarita od raznih napada koji su uslijedili.

HU „Samarita“ je bila i ostati će van političkih zbivanja. Neće se dopustiti bilo čije „šape“ iznad naše glave.

Samarita je potrebna na ovom našem prostoru i nastavlja rad istim intenzitetom, poletno, pravedno, transparentno i pošteno.

U svim našim nastojanjima očekujemo i dalje Vašu pomoć, a i kritiku ako je potrebno.

ZABORAVIMO NESUGLASICE DOK POMAŽEMO ! HU „Samarita“

Vidovice-Kopanice-Jenjić

Smiljan Šokić______________________________________________________________

POGLED IZ ZEGEJA: Što se dogodi kad raji pukne film?!

Sljedeću osobu koja pokuša ispričati vic o Bosancima u kojem se implicira da je riječ o priprostom i neukom narodu, treba poslati tamo gdje joj je mjesto. Premda ih bije glas šaljivdžija koji u svakoj lošoj stvari pronađu i neku dobru i pozitivnu stranu, proteklih dana održali su nam svima dobru lekciju kako se diže glas za one koji se ne mogu izboriti sami za sebe, , piše Tina Lakić za Danas.net.hr. čiju kolumnu prenosimo u cijelosti bez korekcije.

Etnocentrični kakvi već jesmo, rijetko se dogodi da nas zainteresiraju događaji u susjedstvu. Ni slučaj malene Belmine, bebice kojoj je život ugrožen zbog jalovih političkih prepucavanja, nije nimalo drugačiji. Priča o njoj i pobuni koju je njezina životna sudbina potaknula, dospjela je do domaćih portala, ali ne mnogo dalje od toga.

U Sarajevu za to vrijeme već tjedan dana traju demonstracije jer je nekolicini ljudi prekipjelo, pa su krenuli u spontanu akciju. Ispostavilo se da je onih kojima je dosta toga da im političari zagorčavaju svakodnevicu puno više, pa su se i oni priključili. Rezultat – odličan. Čak i ako se više ništa značajno ne dogodi, Bosanci su već napravili mnogo.

Političarima su pojasnili da ih se ne može baš unedogled ševiti po zdravom mozgu jer će to osjetiti na vlastitim leđima. Fizičko sprečavanje političkih moćnika da napuste zgradu parlamenta možda je nešto ekstremniji oblik mirnog prosvjeda, ali time je poslana jasna poruka – više neće biti kao prije!

 

Kako je sve počelo

No, krenimo redom. Sve je počelo objavom priče o apsurdnoj birokratskoj zavrzlami koja je doslovno ugrozila život nevinom djetetu. Tromjesečna beba Belmina Ibrišević iz Donje Orahovice kod Gračanice hitno je trebala otputovati na liječenje u inozemstvo, ali budući da nema JMBG, ne može dobiti ni putovnicu.

Fatima i Edmir, roditelji te male djevojčice, bili su bespomoćni. Pozadina priče je ta da djeca rođena u BiH poslije 2. veljače ove godine dobivaju samo privremene JMBG-ove s kojima ne mogu dobiti putovnicu. Belmini je dijagnosticirano teško imunološko oboljenje i treba u Njemačku na presađivanje koštane srži.

I tako, dok su se političari prepucavali oko novog zakona o JMBG-u, Belmina je gubila dragocjeno vrijeme.

 

 

Spontana akcija – bankari kao bonus

Na priču su emotivno reagirali mnogi, no tek nekolicina njih odlučila je i reagirati. U spontanoj akciji osobnim automobilima zapriječili su izlaze iz garaže parlamenta. Malo-pomalo, okupilo se toliko ljudi da su više od 36 sati zatočenima držali više od 1.500 političara, koji su tada, htjeli ili ne, morali početi razmišljati o Belmini.

Neočekivani bonus došao je prosvjednicima u vidu nekoliko stotina stranih državljana, među kojima i bankara, koji su se slučajno zatekli u zgradi na sastanku. Skandal je time dobio međunarodni karakter. Danas je tjedan dana od početka prosvjeda, organizatori koji su s gnušanjem odbili bilo kakvo pokroviteljstvo stranačkih i nestranačkih organizacija, nisu se zadovoljili privremenim rješenjem koje im je u međuvremenu ponuđeno, nego hoće pravi pravcati zakon koji se ne može tek tako staviti izvan snage, kao neka privremena odluka.

Zahtjeve su proširili, pa traže osnivanje fonda za bolesnu djecu i političku odluku da dužnosnici 30 posto svojih mjesečnih primanja izdvajaju u korist tog fonda. Danas su se opet okupili, i to u najvećem broju dosad, a podršku im šalju iz svih krajeva BiH, ali i iz inozemstva.

 

Počelo je pištati i šištati

Kako to da je sudbina jedne bebe podigla pola države na noge? Vrlo blizu istini mogla bi biti procjena da je ljudima jednostavno dozlogrdilo, došlo je do granice pucanja, nakon čega ili nešto konkretno poduzmeš ili potpuno ispališ na živce.

Slično je doživjela i bosanskohercegovačka ekonomistica i vrlo istaknuta kritičarka tamošnjih vlastiSvetlana Cenić, koja je situaciju u BiH slikovito usporedila s ekspres-loncem u kojem se dosad sve skupljalo pod pritiskom, a sad je počelo ‘pištati i šištati’.

Što će sve ispasti iz tog lonca, teško je trenutno procijeniti, no sigurno je da su građani BiH na vrlo jasan način pokazali da više nisu spremni šutke pojesti sve što im servira politička elita.

 

A mi, Hrvati…

Pasivni, kakvima smo se već u više navrata pokazali, vjerojatno teško možemo razumjeti tu upornost i spremnost tisuća da se okupe zbog jedne male curice i njezina liječenja. Ali smo zato uvijek spremni na druge gledati svisoka iako smo u tom trenutku lošiji i nazadniji. Na susjede pogotovo. Njih smo obično spremni i vrijeđati. I dok nam oni zorno pokazuju kako promijeniti stvari koje nas tište i kako se na miran način radi pritisak, mi upravo to radimo. Vrijeđamo ih nemilice.

Zaključili smo valjda da su nam građani iz BiH, premda osvješteniji i daleko aktivniji od nas, nepoželjni gosti ovog ljeta jer se samo na taj način može iščitati suluda vijest da će nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju građani Bosne i Hercegovine morati na graničnom prijelazu dokazati da imaju po 100 eura za svaki dan boravka u Hrvatskoj?!

Kako bi bilo da iz Hrvatske izbacimo sve građane koji nemaju tih 100 eura po danu? Koliko bi nas ostalo u Lijepoj našoj?

Jako malo. Možda čak i manje no što će nam Bosanaca ovoga ljeta, unatoč svemu, doći u goste. Može nas biti sram.

___________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Ivo Banac: Gazde iz RS bi željele nekakav Kineski zid

 

 Ugledni istoričar, profesor emeritus na Univerzitetu Yale i redovni profesor povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dr. Ivo Banac kazao je u razgovoru za agenciju Anadolija (AA) da je pitanje jedinstvenog matičnog broja (JMB) prelilo čašu nezadovoljstva u Bosni i Hercegovini, te da se to moglo desiti na nizu drugih pitanja, ''ali se dogodilo na ovom''.

 

Poruka je, veli Banac, jasna i građani više jednostavno ''nemaju strpljenja sa opstrukcijom koja je postala redovna pojava u političkom životu Bosne i Hercegovine''.

''Gazde iz RS)insistiraju da oni moraju imati odvojene osobne karte... Oni bi željeli imati odvojeni život, oni bi željeli nekakav Kineski zid, koji su oni, naravno, već dobrim dijelom i stvorili. Ali, nitko pametan, naravno, na to ne može pristati. Tako da moram reći da sam ja ohrabren činjenicom da su građani počeli uzimati stvari u svoje ruke. Mislim da je to proces koji će se samo širiti. Jer zbilja tko više ima strpljenja za ovakvo maltretiranje. Nezadovoljstvo naroda, prosvjedi, ako se nastave, to će se na nekakav način morati pretočiti u nekakvu političku volju. Mislim da bi to bilo pozitivno jer je očito da su etablirane političke stranke zakazale. To je posve jasno'', priča profesor Banac za agenciju Anadolija.

 

Siguran je da će predsjednik RS-a Milorad Dodik koristiti sve da dalje razgrađuje BiH.

''Na to jednostavno svi moraju biti spremni. To nije ništa novo. On to radi već duže vrijeme. Jednostavno treba se nositi sa time. On, također, mora znati da postoji jedna granica koju, ako on pređe, jednostavno će izazvati jedan neviđeni bijes društva u BiH. Ja ne bih čak isključio ljude u njegovom vlastitom entitetu. Jer, on njima ne koristi ni najmanje. To će se, također, dogoditi prije ili kasnije. On može zavaravati Srbe sa raznim nacionalističkim opijatima. To može raditi, ali ne može raditi cijelo vrijeme. Ima granica tomu. On će sebe zapitati: ''Što mi možemo dobiti od ove lakrdije koju nam ovaj lažni vođa servira'', rekao je Banac.

 

Nadalje, kaže da se ne bi bojao Dodikovih prijetnji.

 

''Činjenica je da će on (Dodik) i dalje zaoštravati stvari. On će se u tome urušiti. Ako pokuša nešto i izvan granica kakvog takvog pseudoparlamentarnog ponašanja, onda i za to ima odgovor. Ovo je veliki izazov za međunarodnu zajednicu koja je potpuno zapustila pitanje BiH. Ovo je izazov za SAD koji su nekompetentnim ljudima u Bruxellesu prepustili cijelu situaciju. Ovo je izazov i za EU koja se mora suočiti sa činjenicom da je njezina politika u BiH doživjela krah. Oni moraju to da shvate. I ako ovako nastave, doći će do novih sukobljavanja u BiH. Prema tomu, ako oni misle da su nešto sanirali, recimo, na liniji Beograd-Priština, pa misle da su tu kupili neko vrijeme, mislim da to samo pojačava pritisak za rješenje situacije u BiH'', naglašava Banac.

 

Je li Beograd pustio Dodika ''niz vodu''

Na pitanje da li stoje ocjene da je Beograd ''Dodika pustio niz vodu'' i da je on praktično ostao sam u nastojanjima da slabi državu BiH, Banac je odgovorio:

''To je sigurno nešto što Beograd želi da se vjeruje. Koliko su njega do kraja pustili, to ćemo vidjeti. Mislim da postoje razlike, ali to nije prvi put da postoje razlike. Razlike su postojale već duže vrijeme. Očito je da se Dodik mnogo bolje snalazio u situaciji gdje je u Beogradu bila jedna vlast koja je sebe predstavljala građanskom i liberalnom, a sad odjednom imate ljude koji su tobože na njegovoj valnoj dužini. Ali, oni su zaključili da možda ne žele vezati svoju kesu sa njegovom, svoje projekte sa njegovim'', tvrdi Banac za AA.

 

Presuda u slučaju Prlić i ostali

Banac nije želio komentirati prvostepenu presudu Haškog suda u slučaju Jadranka Prlića i ostalih kojom je bivši vrh Hrvatske proglašen suodgovornim za udruženi zločinački poduhvat u BiH:

''U toku su sudske procedure koje još nisu završene. I dok to nije završeno, najpametnije je ne ulaziti u to. Ja ću se tog držati. Ja nemam što o tome reći. Ja sam o situaciji koja je inkriminirana govorio kad je bilo vrijeme 1992. i 1993.  godine'', naglasio je.

Radiosarajevo.ba_____________________________________________

Neki novi mi

Bosna i Hercegovina nije funkcionalna država.

Ona je krhka tvorevina u kojoj se izabrani političari plaše građana, i u stanju su uraditi sve, javno lagati putem medija koje kontrolišu ili kukavički iskakati kroz prozor zgrade u kojoj rade, a da bi izbjegli bilo kakav direktan susret sa nekim od nas jer to znači i moguće pozivanje na odgovornost.

 

Piše: Nidžara Ahmetašević - Manjine.ba

Takvi političari nisu u stanju odgovoriti ni minimalnim zahtjevima građana. A zahtjevi koje su im uputili demonstranti ovih dana sa platoa zgrade zajedničkih institucija jesu minimalni. Jer čak i da učine ono što se od njih u ovom trenutku traži, to neće promjeniti stanje u kojem se nalazimo.

Visoki predstavnik, u zemlji koja je polu-protektorat već više od 15 godina, ima moć da smjenjuje političare i donosi zakone. Godinama to ne radi. I ne bi ni trebao jer mu je odavno bilo vrijeme da ide kući. On se ne uključuje na bilo kakav smislen način u politički život u BiH. I kada se napokon odlučio uključiti, prekinuo je do sada najsnažniji pokušaj građana da natjeraju državu da funkcioniše. Time je, ustvari, još jednom stao na stranu ljudi koji nas sve godinama drže u opsadnom stanju. Pod opsadom njihovog beščašća.

Još jednom jer isto to su radili svi njegovi predhodnici, počevši od Karla Bilta, koji su za partnere uvijek birali one najgore. Iz prostog razloga jer je njima najlakše manipulisati. I tako su samo državu koja se tek rađala, činili sve slabijom i slabijom, nesposobni da ikada stane na svoje noge.

Visoki predstavnik je sada obećao kako će se sastati Vijeće za implementaciju mira. Možda oni donesu odluku da nametnu Zakon o jedinstvenom matičnom broju? Time će, ustvari, samo pomoći lokalnim političarima da nastave po svom – red nerada, red beščašća, i tako u krug. On odavno nije osoba koja treba da radi bilo šta da ova država funkcioniše, nego su to njeni građani, koji će, za nadati se, ostati uporni u potrazi za rješenjima koja su trajna. A trajno je da ovi koji su sada na vlasti, svi, na svim nivoima, odu.

No, veliko je pitanje šta će se desiti i da se (a vjerovatno neće) postigne dogovor i ispune zahtjevi demonstranata? Ništa! Nažalost. Jer ima još bezbroj zakona koje nisu donijeli i neće nikada. Još više onih koje su donijeli a koji nikada nisu zaživjeli u praksi.

 

Nama trebaju novi ljudi koji će graditi neku novu, funkcionalnu i ne krhku, Bosnu i Hercegovinu. Onu koja neće zavisiti o stranih birokrata. Ti novi ljudi će biti odgovorni građanima. Ti novi ljudi će biti odgovorni građani. Ti novi ljudi neće zvati Visokog predstavnika da ih spasi od onih koji ih biraju. Ti novi ljudi neće tražiti pomoć od Visokog predstavnika da učini da oni koje su izabrali  rade svoj posao. Ti novi ljudi neće manipulisati medijima. Ti novi ljudi neće dati da budu izmanipulisani. Ti novi ljudi se neće igrati nacijama kako im padne na pamet. Ti novi ljudi neće iskakati kroz prozor kada im majka sa djetetom u kolicima dođe na vrata. Ti novi ljudi će željeti da se ozbiljno bave izgradnjom države. Ti novi ljudi...

Ti novi ljudi mogu naći svoje mjesto samo kada ovi sadašnji potpuno izgube i posljednju zeru moći. Što bi značilo da ih dobar dio završi u zatvorima, a da drugi jednostavno nestanu iz javnih institucija i života. No, to znači da većina uposlenika u tim insitucijama, ali i onih u akademiji, koje su tu došli na svaki drugi način sem onaj na koji su trebali po zakonu, također odu.

Mi trebamo sve iz početka. Možda je to teško, ali nije nemoguće. Možda su ti novi ljudi među djecom koja su rođena nakon 12. februara ove godine i još ih nema jer nisu dobili svoj matični broj?

 

neznase.ba

_____________________________________________________________________________________________________

Opijum Herceg-Bosna

Baš onako kako je i strukturiran, Haški sud je odraz međunarodnih odnosa moći i politikâ.

Piše: Ivan Šarčević

Zato se događa da mu presude nemaju iste pravne standarde i da izazivaju kod žrtava, ali i unutar sebe, različite stavove i suprotna mišljenja. Štoviše, nekim se presudama dovodi posve u pitanje, kao što je primjerice i nedavna oslobađajuća presuda mozgovima svih Miloševićevih tajnih službi, J. Stanišiću i F. Simatoviću.

No, ono u čemu je Haški sud ipak velika pomoć, jesu u najvećoj mjeri točni podaci o stradanjima, žrtvama i zločinima. Pa ako se čak dokraja relativizira i obeskrijepi Haški sud, veliki posao oko istine o prošlosti te pravde za žrtve i dalje predstoji pred državama i društvima, pogotovo institucijama i strankama koje se smatraju zaštitnicama svojih nacija. Dakle, ni ispravnom konstatacijom da Haag ima "dvostruke aršine", nipošto se ne bi smjela štititi lažna nevinost, produžavati sljepilo za tuđe žrtve, skrivati vlastite zločine, prešućivati zlo vlastitih vođa i "grešnih" institucija. U tom smislu važno je osvrnuti se na prvostupanjsku presudu hercegbosanskoj šestorici.

Haška presuda političkom i vojnom vrhu Herceg-Bosne, iako nepravomoćna, ipak je razotkrila plan, razmjere i obim zločina koji su počinjeni u ime Herceg-Bosne. Suočila nas je iznova s ideologijom tuđmanizma koja je stvorila Herceg-Bosnu i lažno je (i do danas) predstavlja kao zaštitnika hrvatskoga naroda, svih Hrvata u Bosni i Hercegovini. U pročitanoj presudi, koja se većinom drži prvih godina rata, obuhvaćeno je doduše samo 6 općina, dok se drugi krajevi BiH gdje su živjeli Hrvati, pogotovo dijelovi današnjega srpskoga entiteta, i ne spominju. No, i ti su Hrvati također direktne žrtve najprije velikosrpske agresije, ali i projekta Herceg-Bosne koji je, na nekim područjima, posljedično povukao i Muslimane u rat za teritorij i čišćenje od Hrvata i Srba. Zato Herceg-Bosna nije izraz povijesnih težnji hrvatskoga naroda u BiH, nego politička uzurpacija i projekt nacionalističkih zabluda.

Iako u presudi nije pojašnjen termin "udruženi zločinački pothvat", kojega Haški sud računa od siječnja 1993., čini se važnim istaknuti da je na vidjelo izišla i sudski je pokazana činjenica da je Zajednica HB, a pogotovo Republika Herceg-Bosna za svoje ostvarenje koristila etničko čišćenje od nehrvata, posebno Muslimana, a tako i preseljavanje vlastitih sunarodnjaka iz Bosne. Herceg-Bosna se opravdavala i opravdava velikosrpskom agresijom i ondje gdje se ni politički ni moralno ne može opravdati: u ponavljanju sličnih političkih ciljeva, u istoj metodologiji i korištenju istih sredstava da se do tog cilja dođe. Herceg-Bosna je, dakle, derivacija i umanjena kopija velikosrpskoga projekta podjele BiH da se, kako je Tuđman izjavio još na Staru godinu 1991., "nacionalni ciljevi Srbije ostvare i da ona nema više razloga za ekspanziju, a ujedno bi se Hrvatskoj priključilo njezine krajeve, jer je sadašnji perec neprirodan." Tuđman je, za razliku od Miloševića, "historijski" objašnjavao sve svoje političke stavove i zapovijedi, pa je po njegovom mišljenju od Bosne i Hercegovine trebao ostati samo Porfirogenetov "dio 'zemljice Bosne' gdje bi Muslimani imali većinu i ta bi država Bosna [nema Hercegovine, op. I.Š.] mogla biti tampon-zona između Hrvatske i Srbije. Time bi ujedno nestala i kolonijalna tvorevina BiH." Ovo je bila misao vodilja i strategija F. Tuđmana i njegovih odanih pomoćnika, ponajprije G. Šuška i M. Bobana.

Stvarna i ratna realizacija ovoga cilja – svim sredstvima učiniti prirodnim "neprirodni perec" Hrvatske – mijenjala se do svojih krajnjih suprotnosti, naročito mijenjanjem ratnih saveznika i ratnih neprijatelja. U konačnici je doživjela vlastiti poraz Tuđmanovom odlukom o dokidanju Herceg-Bosne. Nisu, naravno, Tuđman i Milošević, politički Zagreb i Beograd jednaki, niti se zločini Herceg-Bosne po vremenskom slijedu, sistemu i obimu mogu mjeriti s velikosrpskim i republičkosrpskim zločinima i genocidom. No, bez obzira na sve licemjerne apologije da Tuđman i njegovi pobočnici, Šušak i Boban, nisu dijelili Bosnu, bez obzira na sva cinična skrivanja iza tobožnje Tuđmanove nemoći uslijed diktata međunarodnih sila, ipak, uz tolike svjedoke, te Tuđmanove izjave, a povrh svega uz katastrofalne posljedice hercegbosanskog ideološkoga projekta, sudskom presudom je nepobitno potvrđeno da je Herceg-Bosna, iako daleko manje od Republike Srpske, bila zastrašujuće zlo. To znači da je Herceg-Bosna apsolutno antibosanski i antihrvatski projekt te je krivo govoriti kako je njime obranjena Bosna i Hrvati u njoj. Taj je projekt, kasnije je pogotovo postalo bjelodano, bio protiv Bosne i Hercegovine i protiv Hrvata u njoj.

U nimalo jednostavnom kontekstu velikosrpske agresije, nesnalaženju i neodgovornom laviranju Predsjedništva BiH s Alijom Izetbegovićem na čelu, hrvatska politika je od početka bila bez jasne političke vizije što s Bosnom i polovicom Hrvata u BiH ili je pod maskom svehrvatske brige oponašala makijavelističku miloševićevsku politiku podjele. Međutim, ničim se, ni teškim kontekstom, ni srpsko-crnogorskom agresijom, niti naoružavanjem, humanitarnim i drugim pomaganjem Muslimana, ni priznavanjem BiH, ne mogu opravdati ubijanja, logori i etničko čišćenje. Odnosno, drukčije kazano, Tuđman, kao krajnje loš povjesničar, ali vrhovnik i sveodreditelj hrvatske politike i u Herceg-Bosni, nije priznavao Bosnu (i Hercegovinu) kao povijesni i politički subjekt. Na to je bio prisiljen dijelom od međunarodnih faktora (posebno Njemačke i SAD-a), a najviše razvojem odnosa u BiH, dakle odlukom bh. političara, B. Bogićevića, A. Izetbegovića i drugih, za neostanak u krnjoj Jugoslaviji, za nedjeljivu i neovisnu BiH; bio je također prisiljen političkim i vojnim jačanjem Bošnjaka i Armije BiH, ponajviše pragmatičnim interesom neovisnosti hrvatske države, a ne nikakvom ljubavlju ili brigom za bosanske Hrvate.

Svojom hercegbosanskom politikom Tuđman je Hrvatima, prije svih bh. Hrvatima, u nasljedstvo ostavio teška sporenja i sukobe. Ostavio je baš ono protiv čega se onako žučljivo borio: političko (a i moralno) "bespuće i lutanja". Bespuće se najviše očitovalo u tome što je Hrvatsku kao žrtvu velikosrpske agresije djelomično uvukao u međunarodni sukob u BiH. Lutanja su se očitovala: od neuvjerljivog pa i lažnog savezništva s Muslimanima, od referenduma u kojega nije bio uvjeren, ali je na njega pristao pod pritiskom i nagovorom crkvenih poglavara (V. Puljić, P. Anđelović, F. Kuharić), pa preko neprijateljstva i jednog u povijesti vjerojatno najbesmislenijega rata, rata s Bošnjacima, do kasnijeg nevoljkog odreknuća od Herceg-Bosne Washingtonskim sporazumom, pa onda splitskim i drugim vojnim sporazumima kao nužno potrebnim za oslobađanja Knina i Krajine s bosanske strane. Unatoč savezima, sjeme zla je naširoko posijano i trebat će mnogo napora i vremena da se prihvate povijesne činjenice i povrati međuetničko povjerenje i poštivanje.

Gotovo je nemoguće naglasiti koliko je projekt Herceg-Bosne samoubilački. Jer nikada nije bilo ničega jasnoga u toj politici, ni saveznici, ni granice, ni teritorij koji je trebalo obraniti ili osvojiti. Bila je jedino jasna poslušnost Tuđmanu i Šušku, hercegbosanska sebičnost (pripajanje Hrvatskoj, preseljavanje i napuštanje svojih sunarodnjaka u Bosni) te averzija prema Muslimanima. Koliko je samo običnih ljudi, kao nekada za Pavelića, hranjeno suludim idejama o konačnom ujedinjenju "hrvatskih povijesnih zemalja"! Koliko je Hrvata mislilo da je Herceg-Bosna, iako u manjim okvirima, napokon ostvarenje onoga što nije uspjelo ni NDH-u! Ideja o pripojenju dijelova BiH Hrvatskoj, konkretno, proširene zapadne Hercegovine do Stoca, s malo širim teritorijem (nekada do Jajca i Kiseljaka, a nekada do Kupreških vrata i Makljena), ideja o reviziji povijesti i srpsko-hrvatskih razgraničenja i vraćanje na Banovinu iz 1939., zatim ideja o stvaranju zasebne hrvatske državice u sastavu BiH, sve su samo samoubilačke iluzije s kojima se ništa nije postiglo, nego neizmjerno mnogo izgubilo, ali su to zablude koje teško umiru. Zato nema stvarnog suočavanja s prošlošću, nego se vlastita zla politika opravdava većim ili manjim zlom drugih. Te se ideje i projekti ne mogu, međutim, pravdati politikom jačega, miloševićevskom velikosrpskom politikom i Karadžić - Mladićevim entitetom rođenim na krvi, etničkom čišćenju i genocidu, niti na muslimanskoj prevrtljivosti, muslimanskim zločinima ili nakanama stvaranja bošnjačke državice.

Da, Bošnjaci su neusporedivo najveće stvarne žrtve, po stradanju i logorima, ubijanju i poniženju. Iznimno veliki broj i Srba je ubijen. Mnogi su Srbi ("humano") preseljavani i prognani, iz Hrvatske, iz BiH i unutar BiH. Velikim dijelom je to učinio režim iz Beograda i s Pala. Hrvati su, međutim, zahvaljujući i vlastitoj krivoj politici, ne samo najveći demografski gubitnici u BiH nego su i danas, opet zahvaljujući lošoj politici i odsutnosti političke mudrosti, pred nestankom iz mnogih dijelova Bosne. I dugo će, ako se uopće i dogodi, trajati povratak bosanskohercegovačkih Hrvata vlastitoj državi, ne samo onaj fizički nego politički, kulturni i uopće duhovni. Kod mnogih će ideja, pogrešni i gubitnički projekt Herceg-Bosne ostati vječno u glavama, kao što još neke do nerazboritosti opija ideja Hrvatske do Drine, a čežnja za Hrvatskom, tobožnjom "matičnom zemljom", odvraćat će ih od odgovorna i jedina smislena života i rada u svojoj stvarnoj državi. Fantazma Herceg-Bosne u smrt je odvela mnoge nehrvate, ali i Hrvate, koji su uzaludno, tragično i besmisleno položili svoje živote; stotine tisuća sunarodnjaka je razbaštinila i otuđila od zavičaja i stvarne matične države, a one koje su ostali, ostavila rastrgane, na milost i nemilost većine i nacionalističkog zova političko-hercegovačke sebičnosti i hrvatskih "čistih" teritorija.

Haška presuda hercegbosanskoj šestorici pokazuje strahotu zločina osobito prema Muslimanima. Ali i Hrvatima iz Bosne. Primjer je zločin u Stupnom Dolu u izvedbi hercegbosanskih konstruktora. Taj zločin ubijanja nedužnih Muslimana, poslužio je istodobno kao sredstvo da se Muslimane potakne na osvetu, a Hrvate zastraši i primora na seljenje prema Hercegovini i dalje u Hrvatsku, da se napravi teško popravljiva nepravda i nemogućnost zajedničkoga života. Čitav taj kraj stare, Divkovićeve i Laštrićeve Bosne, od Kraljeve Sutjeske, Kaknja, Vukanovića, preko Bobovca, Borovice do Vareša, njih preko 20.000, zločinom u Stupnom Dolu, konačno su prisilno napustili svoj kraj i naseljavali su Drvar i Knin, Istru i otoke, Šuškovo(!) i Bobanovo(!), daleki svijet. Ovo je samo jedan primjer suicidne hercegbosanske strategije.

Ovom presudom su žrtve, mislim na bošnjačke, dobile određenu satisfakciju. No, važno bi bilo iz ove presude izvući još neke zaključke. Važno bi bilo da se presuda ne tumači kao presuda "hrvatskom narodu", da se ne ostane samo na priznanju da su strašni zločini počinjeni, nego da svi pojedinci koji imaju društvenu moć, da sve hrvatske institucije, od obrazovnih, medijskih, religijskih i političkih, izvrše "čišćenje pamćenja", preispitaju svoju zlu prošlost, da ne odustanu od istine, golih činjenica, od stvarnog pokajanja, što uključuje nadoknadu za učinjene nepravde, te da se, konačno, raskrsti s Herceg-Bosnom. Koliko god to u ovom trenutku djelovalo nemoguće, bolje je da što prije dođe do te katarze. Bošnjaci, pak, i radi svojih sugrađana Hrvata i Srba, a ponajviše radi sebe samih, ne bi trebali trijumfirati, zatvoriti se u viktimološke jadikovke i time opravdavati svoju zlu prošlost i zločine, niti svoju aktualnu lošu politiku.

Presuda naglašava da je za ljudsko djelovanje, i ono političko, presudno uvažavati autoritet stradalnika i žrtava, te da bi konačno trebalo, i u javnom i u svakodnevnom životu, oduzeti autoritet svim zločincima, deheroizirati ih i desakralizirati. Nadati je se da će presude Karadžiću i Mladiću obznaniti već poznate činjenice da je epicentar zla bio u Beogradu, da je srpski entitet najveća kočnica za državu BiH. Do tada, a i poslije toga, s Haagom i bez njega, nužno je osloboditi se svih ratnih ideologija i krenuti k denacifikaciji našeg podijeljenog društva. Ova je presuda možda jedna od onih neponovljivih prilika da se pregledamo u ogledalu tuđe patnje, da se zasnuje transetnička memorija naše zajedničke tragedije kako bi se ušlo u žuđenu društvenu katarzu.___________________________________________________________________________

Tuđmanovska(poslije)ratna propaganda

 

1. Izetbegović i suradnici htjeli su pretvoriti BiH u unitarnu islamsku državu.

Da su mogli, vjerojatno bi kao skoro svaka vlast voljeli unitarnu državu s bar naizgled jednostavnijim funkcioniranjem, ali su znali koliko je to nerealno. A islamsku Bosnu su se usudili sanjati i manje nego Giulio Andreotti katoličku Italiju ili Angela Merkel kršćansku Njemačku.

 

2. Izetbegović je krajem '93. sklopio pakt s Momčilom Krajišnikom protiv Hrvatske.

"Da Hitler napadne pakao, ja bih u Donjem domu rekao lijepu riječ o vragu", objasnio je antikomunist Churchill 1941. svoj pakt sa Staljinom. Napadnuta sa svih strana, s nožem u leđima, BiH je morala igrati na sve karte. Gojko Šušak je pokušavao sakriti brigu tvrdeći da je takav pakt nemoguć.

3. Izetbegovićev režim odbio je ponudu hrvatskog generala da deblokira Sarajevo.

To se nudio «Daidža», vraćen iz pavelićevskog naftalina, čiji su motivi bili mutni. A kad je Izetbegović predlagao mudrog i dobronamjernog hrvatskog i bivšeg jugoslavenskog generala Martina Špegelja za zajedničkog zapovjednika savezničkih snaga u BiH Tuđman je to odbio.

 

4. Laži su i podmetanja da je Tuđman s Miloševićem dogovarao podjelu BiH.

Ako je vjerovati upućenima, «Sloba» i «Franja» doista su u Karađorđevu razgovarali i o drugim temama, npr. o završnom potkopavanju Ante Markovića. A glavna je tema i tu bila kome ide koji dio BiH. Ne trebaju tajni snimci da se to utvrdi, jer je smrknuti vrhovnik volio tu temu i javno razglabati, a i crtati.

 

5. Riječima "To nije naš rat", Izetbegovićev režim odbio je '91. pomoći Hrvatskoj.

Ta se rečenica odnosila na mobilizacije ljudi u BiH da u sastavu JNA odu ratovati u Hrvatskoj. Tim apelom je otežao problem JNA s ljudstvom, stvoren i dezertiranjima u Srbiji i drugdje. To je sve bilo od odlučujuće pomoći Hrvatskoj da preživi najtežu, početnu fazu rata.

 

7. Akcijom Oluja Hrvatska vojska spasila je bihaćku regiju srebreničke sudbine.

Da, ali je to bio i jedan od razloga da ta akcija dobije odobrenje, pa i pomoć SAD-a. A tu regiju spasio je i herojski otpor Petog korpusa Armije BiH, što je olakšalo i Oluju jer je, kako je isticao časni hrvatski general Anton Tus, taj korpus bio kao idealno desantiran usred neprijateljske pozadine.

 

8. Hrvatska i Hrvati najzaslužniji su za uspjeh referenduma o nezavisnosti BiH.

Udio Hrvata bio je velik, ali tek nakon što su se umiješali Crkva i kardinal Kuharić, tražeći odaziv na plebiscit. A dotad su HDZ-ov režim u Zagrebu i njegovi sateliti u već stvorenoj "Herceg-Bosni" ucjenjivali i tražili promjenu pitanja na listiću, što bi umjesto državnosti vodilo etničkoj konfederalizaciji BiH.

 

9. Hrvatska je prva u svijetu priznala Bosnu i Hercegovinu.

Nije. Prva je to učinila Bugarska. A zatim još neke zemlje. Hrvatska nije, sve dok nije stigao ultimatum SAD-a da američkog priznanja Hrvatske neće biti dok Zagreb ne prizna Bosnu. Tuđman je to učinio stisnutih zuba, uguravajući u priznanje napomenu da je BiH država tri ravnopravna naroda na njihovim nacionalnim područjima.

 

10. Hrvatska je svemu unatoč naoružavala Armiju BiH i primila bosanske izbjeglice.

Unatoč čemu? Tome da se BiH branila koliko je mogla? Kao prvi susjed Hrvatska je bila međunarodno obavezna primiti izbjeglice, koji su uglavnom stigli u prvim mjesecima rata, prije nego je hrvatskim "oslobađanjem Prozora" otvoren novi front. A oružje je i zadržavano i oduzimano. Dio je propušten pod pritiskom SAD-a.

 

11. Hrvatska vojska je i 1992. i 1995. bila u BiH sukladno sporazumima RH i RBiH.

Da, i tu ništa nije sporno. Ali između toga strši 1993., s incidentima koji su počeli već 1992. i ratom koji je buktao do prvih mjeseci 1994. i stvaranja Federacije BiH nakon poraza Gojkovih, Franjinih, Dariovih, Ivičinih, Ignjacovih i Matinih snaga u srednjoj Bosni i njihove nepobjede u Hercegovini.

 

12. Hrvatska vojska je ušla u Bosansku posavinu da bi spriječila srbijansku agresiju.

Nije problem kako je i zašto ušla, nego zašto je i kako naglo povučena, uz ostavljanje dijela navodnih saveznika u "nebranom grožđu". A sve je služilo održavanju koridora Banja Luka-Beograd i spašavanju Miloševića, koji bi i bez obzira na svu silu i neke moćne zaštitnike propao da mu Tuđman nije bio šegrt.

 

14. Herceg-Bosna je bila izraz autohtone i autonomne volje Hrvata u BiH.

Hrvati su svoje predstavnike - Mostarca pa Sarajliju za predsjednika a zapadnog Hercegovca za glavnog tajnika HDZ-a BiH, Mostarca za ministra obrane, Širokobriježanina za čelnika parlamenta u Sarajevu, itd., izabrali. A onda su svi oni smijenjeni naredbom iz Zagreba i postavljeni bivši komitetlije s novom ulogom ultranacionalista.

 

16. Herceg-Bosna služila je zaštiti i spašavanju najmalobrojnijeg naroda u BiH.

Zapravo je služila "zgušnjavanju" toga naroda, kako bi se u predviđenim područjima "okrupnilo" hrvatsku većinu a time i podebljalo državu koju je vodio i prema čijem je obliku na mapi Tuđman javno iskazivao prezir. To nije ostvareno, ali se "uspjelo" oslabiti i brojnost i rasprosranjenost Hrvata u BiH.

17. Herceg-Bosna stvorena je kao odgovor na proglašenje Republike Srpske.

Njen osnutak počeo je na dan pada Vukovara, čijoj je obrani bio namijenjen dio oružja koji je završio u njoj, ali ne za borbu protiv "proširene Srbije", osim oko nekih finesa na zamišljenim budućim granicama, nego za ratni savez s njima - Herceg-Bosna je nastala i nestala, ali je zahvaljujući njoj Srpska opstala.

 

18. Dolaskom prognanih Bošnjaka narušena je hrvatska većina u srednjoj Bosni.

Ti ljudi nisu došli na izlet niti da bi mijenjali demografske strukture nego spašavajući život. A i dotad je srednja Bosna bila većinski bošnjačka, i svi tamošnji veći gradovi i većina općina. Druga je stvar što je dolaskom dodatnih Bošnjaka još teže postalo otamo ih otjerati.

 

19. Hrvati su "očišćeni" iz sada bošnjačke srednje Bosne.

Nisu. A kad se rat razbuktao bilo je obostranih nedjela. Neki izgoni Hrvata uklapali su se u planove da ih se naseli u Hercegovini i drugdje, kao što je i Milošević hrvatske Srbe planirao naseljavati na Kosovo.

 

21. S danas bošnjačkih područja "očišćeni" su Hrvati i Srbi.

Predratna izmiješanost stanovništva u velikom dijelu zemlje, pogotovo u gradovima, danas je uglavnom prošlost, a ni većinski bošnjačka područja uglavnom nisu u tome izuzetak. A do toga ne bi došlo ni Karadžićevim i Mladićevim krvavim "radom" da im u pomoć nisu priskočili Mate Boban i ostale marionete.

 

22. Srbi su dobili Srpsku, Bošnjaci dominaciju u Federaciji, a Hrvati ništa.

Srpska nije prestala biti dio BiH niti je postala dio Srbije. Bošnjaci ne odlučuju sami ni u Federaciji ni u cijeloj državi. Većina Hrvata "naslanja" se na novu članicu EU. A mimo nacionalističke vizure, na sve tri strane su osiromašeni, izvarani i obeznađeni ljudi.

 

23. Ovo je kolektivna presuda cijelom narodu i državi.

Ne, to je presuda šestorici pojedinaca, čija krivnja je dokazivana i utvrđivanjem njihove povezanosti s pojedincima koji su u to vrijeme bili na dužnostima predsjednika i ministra obrane Republike Hrvatske. Onaj drugi haaški sud presuđuje između država, a nijedan ozbiljan sud u normalnom svijetu ne sudi cijelim narodima.

 

24. Presudom se izolirani incidenti prikazuju kao sustavan plan.

Oni koji su pokušali ostvariti taj plan bili su toliko bahati da su i nakon neuspjeha u toj raboti dopustili npr. generalu Janku Bobetku da u svojim knjigama objavi zapovijedi i borbene planove koji dokazuju upletenost Hrvatske vojske u herceg-bosansku avanturu.

 

26. Skandalozno je da Hrvatsku i više nego Srbiju terete za agresiju.

To je glupo, ali i posljedica avanturističkih ispada 90-ih, pri čemu je Beograd prljavu igru igrao lukavije i diskretnije. Hrvatska i Slovenija nisu 1991. bile priznate, kao ni Kosovo 1999., a BiH 1993. jest, ali je valjda Tuđman vjerovao da nije dok je doista ne prizna njegov najveći prijatelj, Slobo Dedinjski.

 

27. Vesna Pusić i Stipe Mesić i ranije su tvrdili da je Hrvatska bila agresor u BiH.

Time ih se pokušava prozvati kao (vele)izdajnike, iako su zapravo pokušavali zaštititi Hrvatsku od krivice - Pusić je govorila da je "HDZ-ova vlast" (a ne država) "vodila agresivni rat u BiH", a Mesić isticao da Sabor i Vlada nikad nisu to odobrili.

 

28. Agresija Srbije na BiH počela je u hrvatskom selu Ravnom, a Sarajevo je šutilo.

U Ravnom se dogodila strahota, ali je to bio dio dubrovačke bojišnice. A sarajevska vlast nije puno učinila, možda zato jer je malo šta i mogla, ni kad su arkanovci i slični monstrumi počeli ubijati Bošnjake po Bijeljini, Zvorniku i drugdje.

 

29. Armija BiH je bila bošnjačka a ne vojska svih naroda.

Većinski bošnjačka je od početka, ali i s nemalim brojem Srba i Hrvata i ostalih. A što je rat bio dulji, krvaviji i kompliciraniji, to je i ona postajala sve jednonacionalnija. Da nije bilo herceg-bosanskog "udara s boka", i u Armiji BiH bi ostalo više Hrvata (i Srba), a i u HVO-u (i HOS-u) više Bošnjaka.

 

30. Armija BiH udružila se sa srpskim snagama u Hercegovini protiv Hrvata.

Da, nakratko, ali je to bio taktički savez za razliku od strateškog saveza HVO-a u npr. Žepču s Mladićevom vojskom. Armija BiH je ponekad plaćala srpskoj vojsci granatiranje HVO-a oko Neretve, iz dva razloga - zato jer je i HVO plaćao da granatiraju nju, i zato jer nije raspolagala topništvom Hrvatske vojske.

31. Bošnjaci su pretrpjeli poraz od Srba pa se okrenuli protiv slabijih Hrvata.

Trebali bi biti posve i ludi i glupi da u takvoj situaciji izazivaju novog neprijatelja. A herceg-bosanska promidžba čak se nije potrudila takvo što inscenirati, za razliku od nacista koji su 1939. "samo odgovorili" na pogranični "napad poljske vojske" na njihove položaje.

 

32. "Mudžahedini" su činili zločine nad Hrvatima (i Srbima).

Jesu, neki od njih, ili mnogi. I ne samo oni, nego i neki domaći i "svjetovni" pripadnici oružanih snaga BiH. Takva zlodjela se ne mogu opravdati, ali se još manje njima mogu pravdati zločini drugih dviju strana.

 

33. Rat protiv Hrvata vodio je KOS-ovac i bošnjački ekstremist Sefer Halilović.

Ranije je bio oficir KOS-a kao i neki istaknuti i dragocjeni časnici Hrvatske vojske. A to koliko je šovinist vidi se i po tome da je bolje surađivao sa Stjepanom Šiberom i Jovom Divjakom nego s nekim bošnjačkim glavešinama.

 

34. Srbi su osvojili najveći dio BiH, a ostalo obranili Hrvati.

Činjenice su drukčije. Neka hrvatska područja nisu ni bila izložena srpskom napadu, Armija BiH uspjela je i preoteti neke izgubljene pozicije (Kalesija), HVO je mnoge položaje izgubio, a HOS-ovi zapovjednici, dan nakon što su oslobodili Trebinje, poubijani su u zasjedi - Kažnjeničke bojne.

 

35. U BH. rat išli su samo neki Hrvati koji su podrijetlom iz BiH

Neki jesu, i dragovoljno, kao što su neki od njih (a i mnogi Bošnjaci, i neki Srbi, i drugi) sudjelovali i u obrani Hrvatske 1991. Ali su mnogi prisilno slani u rat za Herceg-Bosnu, nerijetko i oni koji s BiH nikakve veze nisu imali.

JAVNO.ba

________________________________________________________________________________________________

 

Sav danak za ratne zločine devedesetih platili Hrvati iz BiH

Piše: Marinko Čulić

Premda je bilo novinara i odvjetnika koji su prognozirali da će se tako dogoditi, presuda šestorici političkih i vojnih dužnosnika nekadašnje Herceg-Bosne, zatekla je Hrvatsku.

Čak bi se moglo govoriti i o zabezeknutosti ako se to pogleda iz kuta nečega što je upravo ušlo u puni cvat. Proteklih dana otkrivena su dva spomenika Franji Tuđmanu (Split, Osijek), čak ima inicijativa (HDZ) da se jedan podigne i u Rijeci, gdje mutirane verzije komunista nisu sišle s vlast još tamo od 1945.

Ukratko, spomenička plastika s likom prvog hrvatskog predsjednika ide kao halva, a onda je iz Haaga stigla neugodna vijest da su to zapravo spomenici ratnom zločincu. Tako, naime, proizlazi iz presude šestorici, u kojoj je Tuđman označen kao kolovođa agresorskog zločinačkog pothvata u Bosni i Hercegovini ranih devedesetih godina. A to je, van svakog spora, i najvažniji dio te presude, puno važniji od toga koliko je presuđeno Prliću, Praljku i ostalima. Dva su razloga. Kako je Milošević umro prije završetka suđenja, Tuđman je prvi od warlordova iz jugoslavenskih ratova koji je dobio sudsku kvalifikaciju kakva mu pripada, istina više u sferi simboličke nego efektivne pravde.

 

Usto, u Haagu nije osuđen nijedan Hrvat iz Hrvatske, ili preciznije nijedan koji je bio optužen za zločine u Hrvatskoj, što će ostati trajno stanje, pa se ovim barem djelomično popravlja teški, preteški disbalans da su sav danak za ratne zločine devedesetih platili Hrvati iz BiH. Doduše, čovjek ne zna da li bi ih zbog toga žalio, jer oni taj teret nose kao nešto blagoslovljeno i sveto. Nitko od osuđenih bh-Hrvata, uključujući ovu šestoricu, nije htio olakšati sebi tako što bi opteretio Tuđmana (ili službeni Zagreb), iako je onaj jedini koji je tako napravio, Tihomir Blaškić, glatko oslobođen u najspektakularnijem sudskom obratu koji je viđen u Haagu.

Naprosto je trebalo reći nisam ja nego on, i to je bilo dovoljno da se pređe s one na ovu stranu brave. Sada bi isto to mogla, a želi li svoje odnose s BiH držati u kakvoj-takvoj normali i morala napraviti i Hrvatska, ali, pogađate iz uvodne epizode sa spomenicima, to ne ide. Nekom konceptualnom gestom trebalo bi dati pohapsiti sve te i druge Tuđmanove spomenike posijane diljem Hrvatske, ali jednostavno nema nikoga tko bi potpisao uhidbeni nalog. Tome se suprotstavlja prvenstveno glavni inženjer obnove Tuđmanovog kulta Tomislav Karamarko, koji je smjesta odbacio presudu šestorici, iako s manje emocija nego što bi se moglo očekivati.

 

Zna on da u ovakvim situacijama skače na zadnje domoljubne noge i SDP, što se i dogodilo, jer je i Zoran Milanović iznio isti odbijajući stav o haškoj presudi. Ostao je time vjeran odluci svoje stranke iz Račanovog vremena da zajedno sa svim ostalim parlamentarnim strankama (izuzela se jedino Vesna Pusić) izglasa saborsku Deklaraciju kojom se Hrvatska amnestira svake odgovornosti za rat u BiH. Bio je to jedinstven primjer da se povijesne činjenice utvrđuju dizanjem ruku u parlamentu, ali to nije smetalo da se poslije žestoko opandrči Carlu del Ponte nakon što je izjavila da se povijest jugoslavenskih ratova piše u Haagu.

 

To doista nije, blago rečeno, spadalo u bolje izjave bivše glavne haške tužiteljice, jer je jasno da nije povijest predmet Haaga, nego je obratno Haag predmet povijesti, ali onda to u istoj mjeri vrijedi i za Hrvatsku. Sada, međutim, gledamo sasvim suprotno. To je da bi ona ne samo htjela pisati povijest, nego bi je htjela pisati u kakvoj god se varijanti ona događala. Sviđa joj se pristup da „pobjednici pišu povijest“ i zato se Tuđmanovom partizanskom prošlošću od vremena do vremena čilo i zamahuje, ali prigrlila je i da poraženi pišu  povijest, i zato se na Bleiburgu onako bodro maše ustaškim zastavama.

Ispričavam se Stipi Mesiću, koji generalno ne spada u ovu priču, ali to je ono što je on u kratkotrajnom ludovanju s australskim Hrvatima prije dvadesetak godina izrazio kroz rečenicu da su Hrvati u Drugom svjetskom ratu „dva puta pobijedili“. E, sada je to samo preneseno u devedesete. Htjelo bi se pisati povijest rata u Hrvatskoj jer se tu pobijedilo, ali htjelo bi se pisati i povijest rata u BiH, iako je, ili baš zbog toga, samoproglašena ND…pardon HR Herceg-Bosna doživjela poraz. Sve je, dakle, napravljeno da se povijest toliko začahuri da ni zraka svjetla sa strane tu ne može ući, kako bi se onda u tom mraku moglo raditi što se hoće.

I to se u percepciji ove presude Haškog suda zbilja i radi. Tako je u zagrebačkim očima dočekano sa zahvalnošću što je sudac Antonetti izdvojio mišljenje u glavnini presude, ali to smo već vidjeli i u oslobađajućoj presudi Gotovini i Markaču, pa tome nije poklonjena pažnja ni koliko bi stalo ispod  nokta. Zatim je Hrvatska televizija napravila i hrabar korak dalje i za komentar presude Franji Tuđmanu tražila mišljenje nekadašnjeg šefa obavještajne službe Hrvatske Miroslava Tuđmana, dakle junior je govorio o senioru, i, vidi čuda, našao je da je presuda u kojoj je apostrofiran njegov otac bazirana na izmišljenim i krivotvorenim činjenicama.

 

Time su širom otvorena vrata idiotizaciji ionako sluđene javnosti, a posao je dovršen time što je kao drugi ključni komentator haške presude korišten i šef obavještajne službe HVO-a Ivo Lučić. Dakle, čovjek koji je izravni sudionik-sukrivac događaja zbog kojih je suđeno šestorici, što ostaje činjenica koliko god se u međuvremenu kamuflirao kukuljicom „znanstvenika“. Ipak, vrhunac ludosti je što je HRT, očito smućen višim patriotskim razlozima, stavio u isto pakovanje nekadašnjeg šefa obavještajne službe Hrvatske i nekadašnjeg šefa obavještajne službe HVO-a, jer time je zapravo potvrdio glavnu teza presude šestorici, da su Grude bile marionetska ispostava Zagreba.

Sasvim na kraju, u zagrebačkom viđenju ove presude nađe se i jedno zrno soli, to je pitanje zašto je osnivanje Herceg-Bosne došlo pod udar Haaga, a Republike Srpske nije. Na tome će branitelji šestorice sigurno poentirati svoje prigovore u žalbenom postupku, vjerojatno i s izgledima da poluče neki uspjeh, ali štogod bilo neće promijeniti bazičnu činjenicu. To je da je opstanak Republike Srpske, pogotovo pod tim imenom, doista katastrofa, ali da bi opstanak i Herceg-Bosne bilo katastrofa na kvadrat.

Tačno.net___________________________________________________

 

Veličanstvena „Duga noć crkvi“ u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Beču

U „Dugoj noći crkvi“ Hrvatska katolička misija „Am Hof“ širom je otvorila vrata župne crkve „Devet anđeoskih korova“ brojnim župljanima i posjetiteljima.

Posjećenost glazbeno-kulturnog programa i koncerta mladih hrvatskih glazbenika i župskih korova bila je iznimno velika i nadmašila je očekivanja voditelja misije fra Josipa Korena i svih sudionika.

 

Fra Josip Koren: „Bio sam jako skeptičan jer su svi upozoravali kako neće biti posjećenosti ali sam jako pozitivno iznenađen. Kad su zborovi nastupali, prebrojao sam najmanje 200 posjetitelja koji su ispunjavali sva mjesta od prve do zadnje klupe..“

Sestra Anica, glavni organizator i odvjetnica svih mladih „Am Hof“: „Ja mogu samo reći da sam presretna, prezadovoljna i jako ponosna na naše mlade. Bili su jako marljivi i hvala Bogu što je sve tako dobro prošlo.“

Slavo Tomaš, tenor i voditelj glavnog zbora crkve “Am Hof”: "Zahvaljujući sestri Filipi, koja mi je omogućila i odobrila vodstvo zbora, uspjeli smo od članova zbora izvući maksimum. Drago mi je što su svi prihvatili moj pristup i metode rada. Bili su redoviti i voljni pa su u kratkom vremenu uspjeli  naučiti zahtjevna djela koja su prije svjesno izbjegavali. Veselilo me prenijeti moje znanje i iskustvo u radu s profesionalnim zborovima".

Marija Livajušić, sopran i voditeljica zbora “10. Kor“: “Sretna sam što je se zbor mladih kroz zadnje dvije godine uspio pozicionirati u nasoj župi. Polako ali sigurno dobivamo na ugledu i vremenom smo sve bolji i bolji. Vjerujemo kako smo našim repertoarom osvježili cjelokupnu atmosferu i bilo mi je drago vidjeti kako su pojedinci u publici i pjevali s nama naše pjesme. Lijepo je kad se puno mladih svestranih i različitih ljudi ujedine zbog jedne zajedničke svrhe: služiti Gospodinu u veselju kroz pjesmu".

 

Josip Terze, basbariton i voditelj tamburaškog orkestra:

"Bilo je veliko zadovoljstvo sudjelovati i dirigirati koncertom. Mislim da bi ovakvih koncerata i misa trebalo biti više! Kolko sam vidio, nakon koncerta svi su bili zadovoljni i nasmijani što dosta govori. Same probe orkestra je bilo teško dogovoriti jer svi imaju svoje obaveze, posao, školu, fakultete... No, ipak smo našli vremena i vježbali. Gledajući na broj proba koje smo imali, a to je svega dvije probe, i na kvalitetu izvedbe samog koncerta, bilo bi šteta zapustit i ne nastaviti s daljnim radom. Stoga se nadam i daljnjem radu kako orkestra tako i njegovoj suradnji sa svim glazbenim sekcijama Hrvatske katoličke misije".

 

Kata Dolić, predsjednica Franjevačke mladeži u Beču:

"Predstavu „O milosrdnom ocu" su izveli članovi Franjevačke mladeži Beč uz direktorsku palicu sestre Anice Markelić. Prispodoba „O milosrdnom ocu" govori o čovjeku koji je imao dva sina. Mlađi sin zatraži od oca svoj dio imetka kako bi otišao u svijet. Došavši u novi grad sve novce potroši na izlaske i zabavu. Da bi preživio čuvao je svinje u polju nekog  gospodara. No glad i bijeda ga natjeraju da odustane od toga. Tada shvati kako je uzaludno ptorošio svoje bogatsvo i kako se treba vratitit ocu. Otac ga spazi još dok je bio daleko, izljubi ga, izgrli i napravi veliku gozbu u čast sina koji se vratio. Starijeg sina, koji je za to vrijeme bio u polju, to sve razljuti i ne može shvatiti očevo ponašanje. Otac ga umiruje govoreći mu: "Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebamo se veseliti i radovati se jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se! (Lk 15,31-32)."

Ova predstava je posebna po tome što je izvedena bez ijedne riječi, radnja je prikazivana samo glumom i mimikom. Framaši su to odradili kao pravi profesionalci o čemu svjedoči i dugotrajni pljesak nakon završetka predstave. Pokazali su se kao pravi potencijal i sigurna budućnost ove misije i time, nadam se, potaknuli i ostale mlade da se pridruže Frami i radu Hrvatske katoličke misije Am Hof.

Program su na hrvatskom i njemačkom jeziku vodili Josipa Majić i Deni Pendić.

Za uspješnu organizaciju glazbeno-kulturnog programa u „Dugoj noći crkvi“ zaslužni su svećenici i časne sestre Hrvatske katoličke misije u Beču: svećenici: fra Josip Koren – voditelj Hrvatske katoličke misije, fra Daroslav Miklaušić, fra Slavko Antunović, fra Željko Baković i časne sestre: sestra Filipa Mlakić, sestra Viktorija Jukić, sestra Anica Markelić i sestra Jelena Antolović.

kroativ.at_____________________________________________________________

 

POSTOVANI HRVATI,,EVO VAM VAZNE INFORMACIJE ZA AUSTRIJU NAKON          01.SRPNJA, I ULASKA HRVATSKE U EUROPSKU ZAJEDNICU,,,,

 

Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji 1. srpnja 2013. godine

Republika Hrvatska će 1. srpnja 2013. godine postati članica Europske unije. Za državljanke i državljane Republike Hrvatske koji legalno žive i rade u Austriji doći će do određenih promjena. Umjesto boravišnih dozvola, izdavat će se tzv. potvrde o prijavi (Anmeldebescheinigung) za državljane članice Europskog ekonomskog prostora (EEP) koje dokumentiraju pravo boravka državljana EEP u Austriji. Zahtjev za izdavanje potvrde o prijavi se predaje isključivo u sjedištu Magistratskog odjeljenja 35 (MA 35).

 

Pristup Europskoj uniji međutim ne uklanja obvezu prijave boravka (Meldezettel) u

nadležnom kotarskom uredu (Bezirksamt)!

Boravišne dozvole:

Državljani Republike Hrvatske koji posjeduju neograničene boravišne dozvole (unbefristete Niederlassungsbewilligung, Niederlassungsnachweis, Daueraufenthalt – EG i Daueraufenthalt – Familienangehöriger – bez obzira na rok valjanosti dozvole) i koji su prije 1. siječnja 2006 imali prijavljeni boravak (Meldezettel) u Austriji, nisu obvezni produžavati svoje boravišne dozvole ili predavati zahtjev za potvrdu o prijavi. U ovom slučaju Meldezettel, ako je izdana prije 1. siječnja 2006., važi nadalje kao potvrda o prijavi. Dolazak i predavanje zahtjeva u MA 35 nije potreban!

 

Osobe koje su u posjedu jedne od gore navedenih neograničenih boravišnih dozvola, ali su prijavili boravak (Meldezettel) u Austriji nakon 1. siječnja 2006., ne moraju predavati zahtjev za potvrdu o prijavi jer im važeća boravišna dozvola dalje vrijedi kao potvrda o prijavi. Dolazak u MA 35 nije potreban!

Državljani Republike Hrvatske koji su u posjedu ograničene boravišne dozvole (Niederlassungsbewilligung, Niederlassungsbewilligungunbeschränkt, Niederlassungsbewilligung-beschränkt, Niederlassungsbewilligung-Angehöriger, Niederlassungsbewilligungausgenommen Erwerbstätigekit, Rot-Weiß-Rot Karte, Rot-Weiß-Rot Karte Plus, Aufenthaltstitel Familienangehöriger, Blaue Karte EU, Aufenthaltsbewilligung für Studierende, Künstler, Sonderfälle, Forscher itd.) čiji rok valjanosti istječe prije 1. srpnja 2013., moraju, kao i dosada, prije isteka roka valjanosti predati zahtjev za produžetak boravišne dozvole.

Ako rok valjanosti jedne od gore navedenih ograničenih boravišnih dozvola istječe nakon 1. srpnja 2013., tada državljani Republike Hrvatske prije isteka roka valjanosti moraju predati zahtjev za izdavanje potvrde o prijavi. Dolazak u MA 35 prije 1. srpnja 2013. nije potreban!

Pravo na rad:

Za sva pitanja vezana za pravo na rad, molimo obratite se uredima Zavoda za

zapošljavanje (Arbeitsmarktservice – AMS) ili se informirajte putem mrežne stranice:

http://www.ams.at/wien/index.htm

Za sva ostala pitanja, obratite se Magistratskom odjeljenju 35 (MA 35) ili jednom

od centara za savjetovanje stranaca.

Servisni centar za stranke:

1200 Beč, Dresdner Straße 93/prizemlje

 

Tel.: (+43-1) 4000 3535

Fax: (+43-1) 4000 99 35220

E-mail: service@ma35.wien.gv.at

Radno vrijeme:

Ponedjeljkom, utorkom, četvrtakom i petkom od 8 do 12 sati

Četvrtkom dodatno od 15,30 do 17,30 sati

Srijedom se primaju samo stranke koje su već dobile termin!

Dostupnost:

 

Brzi vlak (Schnellbahn), tramvajska linija 2, autobuska linija 5A ili 37A – postaja Traisengasse ili s podzemnom željeznicom U6 – postaja Dresdner Straße.

________________________________________________________________________________________

 

Da vidimo, tko se smije sada suprostaviti američkoj administraciji i Moonovom preustroju FBiH!?

 SARAJEVO – Američka vlada stoji iza projekta preustroja Federacije i svim silama će gurati ovaj projekt, potvrdili su Dnevnom listu izvori bliski američkoj administraciji. U prilog tome ide i podatak da će u utorak u BiH stići zamjenik pomoćnika američkog državnog tajnika Philip Reeker kako bi prenio punu podršku Amerike projektu preustroja Federacije.

Priče kako iza ekspertnog tima i cijelog projekta stoji samo američki veleposlanik u BiH Patrick Moon, ali ne i vlada SAD-a, pokazale su se kao samo obična podmetanja.

Odvojeni razgovori

Američki veleposlanik u BiH Patrick Moon i članovi pravnoga tima za preustroj FBiH ocijenili su kako je konferencija o predstavljanju preporuka za promjenu Ustava FBiH okončana uspješno. Prvoga dana su preporuke prezentirane čelnicima Parlamenta FBiH, a na središnjoj konferenciji i predstavnicima nevladinoga sektora i civilnoga društva. Zanimljivo je kako veleposlanik Moon nije na konferenciju u prvim redovima pozvao i čelnike parlamentarnih stranaka u FBiH. Prema nekim informacijama, Moon se namjerava sljedećih dana susresti s liderima i u odvojenim razgovorima pojasniti prijedloge za promjenu Ustava FBiH i argumentima bez pritiska i prijetnji pokušati uvjeriti čelnike političkih stranaka u potrebu da se reforma FBiH podrži jer je neizbježna s obzirom da ovakva Federacija jednostavno nije financijski održiva.

Kako sada stvari stoje, a na temelju iznesenih stranačkih stavova, to će posebno biti potrebno uraditi s čelnicima dvaju HDZ-ova. Naime, Dragan Čović je još na početku rada pravnoga tima javno kazao kako zamišljeni preustroj Federacije neće dobiti potporu njegove stranke. Božo Ljubić se do sada nije precizno izjasnio o američkoj inicijativi. Bošnjačke stranke verbalno podržavaju svaku vrstu pomoći i ne dovode u pitanje potrebu za stvaranjem učinkovite i jeftinije Federacije, ali se o preporukama još nisu konkretno očitovale. Nakon prve faze i utvrđivanja nacrta preporuka preostaje da se svi novi prijedlozi ugrade u dokument koji će biti dostavljen u Parlament FBiH. Sada se postavlja ključno pitanje hoće li preporuke biti usvojene u Parlamentu FBiH i hoće li možda Amerika izvršiti pritisak na tvrdokorne lidere te hoće li kazniti one koji ne podrže preustroj FBiH. Veleposlanik SAD-a Patrick Moon dao je u tom kontekstu jednu vrlo zanimljivu i indikativnu izjavu koja se može protumačiti i kao jasna poruka čelnicima političkih stranaka.

Pritisak

Veleposlanik Moon je, naime, kazao kako lideri moraju slušati građane i ako ne podrže preporuke, građani neće za njih glasovati na sljedećim izborima. Naravno, ne bi bilo diplomatski dopustivo i primjereno kada bi američki veleposlanik zaprijetio nekome lideru ili stranci ako budu protiv preustroja FBiH, međutim, izvan svake je sumnje da će Amerika snažno pritisnuti najjače bošnjačke i hrvatske stranke da podrže usuglašene preporuke o promjeni Ustava FBiH. Pouzdani izvori govore kako su veleposlanik Moon, ali i njegovi suradnici već diskretno i na pojedinačnoj razini razgovarali s predstavnicima oba HDZ-a i jasno im dali do znanja kako se od njih očekuje da budu konstruktivni, da iznesu i svoje prijedloge oko preustroja FBiH, ali i da u konačnici podrže reformu Federacije. Nitko to neće javno potvrditi, svi izbjegavaju teške riječi, ali onaj tko ne podrži preporuke, bit će zasigurno izložen sankcijama i SAD-a i europskih zemalja. U nekim krugovima se spominju financijske sankcije, ali i politička izolacija.

 

Nikada nije uputno se zamjeriti najjačoj svjetskoj sili tim prije što su dva HDZ-a godinama tražila da se upravo Amerika angažira na preustroju FBiH i izradi novoga Ustava kako bi se poboljšao položaj Hrvata. Sada je to američko Veleposlanstvo učinilo i to vrlo usko surađujući s članovima ekspertnoga pravnoga tima s vrelo preciznim instrukcijama bez obzira što pravnici stalno ukazuju na svoju samostalnost. Dakle, u idućim danima je moguće očekivati da će lideri dvaju HDZ-ova dostaviti svoje prijedloge za preustroj FBiH, ali oni neće bitno mijenjati generalni stav da se Federacija pretvara u sustav parlamentarne demokracije. Promjene su moguće samo oko Doma naroda i njegove uloge u zaštiti vitalnoga nacionalnoga interesa. Vladi SAD-a je izuzetno stalo da prva faza u preustroju Federacije dobije potporu političkih elita kako bi se prešlo u drugu fazu smanjivanja ili okrupnjavanja županija. To je strateško pitanje u cijelom procesu koji se ima namjeru proširiti i na cijelu državu. Treba podsjetiti kako su svi politički procesi koje je u BiH započela Amerika uglavnom uspješno završeni te da su se sve zajedničke institucije ili tijela zadržali unatoč nastojanjima, osobito iz RS-a, da se oni ukinu ili spriječi njihovo formiranje. Primjera je puno od Brčkoga, Elektroprijenosa, pravosudnih institucija, policijskih agencija pa do sprječavanja raznoraznih prijetnji o referendumima.

Prihvatiti pruženu ruku

Demokratsko je pravo ukazivati na uočene manjkavosti i štetne preporuke, međutim, ova se pružena ruka jednostavno mora prihvatiti jer tko zna kad će se nova šansa za popravljanje ustavnoga položaja Hrvata ponovno ukazati. Odgovornost prema nacionalnim interesima je na kušnji i svakako treba biti svjestan trenutka i dobronamjernosti najjače svjetske sile. Ako to netko ne shvaća i ne prihvaća, onda nije dorastao ulozi koju ima.

JAVNO.ba / Dnevni list________________________________________________________________________________________

 

Liječnica je tri dana bila mrtva: Vidjela sam sve, i raj i pakao

Ukrajinska liječnica Tatjana Anisimova Bjelous (65), majka petero djece, je umrla na operaciji. Duša joj je napustila tijelo, a ona je gledala kako je žele oživiti...

  Piše: Snježana Krnetić , Iva Rebac

Treći dan nakon što je Ukrajinka dr. Tatjana Anisimova Bjelous (65), majka petero djece preminula na operacijskom stolu bolnice u Odessi, njezina obitelj u bolnicu je došla po tijelo. Prošla su 72 sata i već su se pitali zašto ih nitko ne zove.

- Tijelo nije ovdje. Tatjana je oživjela - rekli su im liječnici. Njezina majka ih je pogledala ne vjerujući što joj govore.

- Ma vi se šalite. Kako mrtvac nakon tri dana može oživjeti? - upitala ih je. Jedino je Tatjanin suprug Većeslav uporno ponavljao da ne dogovaraju ukop jer će se njegova žena vratiti. To mu je kazao Gospodin Bog.

 

Duša joj prošla raj, čistilište i pakao

- Moja majka je kukala i govorila da je jadna doživjela smrt djeteta i u isto vrijeme ludilo zeta. Govorili su da je sišao s uma.Tko će paziti na djecu pitala se - prepričava Tatjana što se odigravalo tijekom njezine smrti i oživljenja te 1991. Naime, zbog raka na mozgu završila je na operaciji i nakon tri dana probudila se u mrtvačnici. Prethodno je njezina duša prošla raj, čistilište i pakao.

- Nakon što sam vidjela pakao i raj i stajala na podnožju Božjeg prijestolja uletjela sam u svoje tijelo uz veliku patnju i bol. I tada sam ugledala sobu, pločice na zidovima, ženu u bijeloj kuti i vodu prolivenu na podu. Žena je upirala prstom u mene u totalnom šoku ne mogavši izustiti ni riječi - kaže Tatjana.

 

- Ta žena je problijedila, a zatim je počela vikati. Upitala sam je "Zašto ti vičeš, mene sve boli", a ona je sva izbezumljena odjurila iz mrtvačnice - kaže nam Tatjana. Bilo joj je hladno pa se ogrnula plahtom kojom je bila prekrivena.

 

Studenti medicine već su počeli secirati njezino tijelo

Pogledala je u svoje noge i na jednoj vidjela karticu s brojem, a na drugoj napisano ime, prezime i datum smrti. Zatim je ugledala razrezan trbuh. Čudno, pomislila je. No nije bilo čudno. Ona je još prije kao liječnica i bivša studentica medicine odlučila kad umre svoj leš ostaviti studentima da na njemu vježbaju. U petak su studenti medicine već na njoj radili. Izvadili su joj maternicu i jajnike. Preko vikenda nije bilo nikoga, a u ponedjeljak, kad su opet trebali doći, ona se već vratila među žive. Ubrzo je u mrtvačnicu ušao kirurg, njezin bivši profesor s fakulteta.

- Ne! Ne! To je nemoguće! Ti si mrtva - rekao je, a Tatjana se pokrila plahtom i rekla mu je da je ipak živa.

- Da, ruke ti se miču. Živa si, brzo lezi. A što da sada radim s tobom? Uvijek si stvarala probleme, ali ovo je već previše - rekao je šokirani liječnik. Tatjana je tada pogledala svoje ruke. Mrtvačka boja i pjege, plavo crni nokti...

Najmlađe dijete me se bojalo i k meni nije dolazilo jer je prvih mjesec dana moja koža još uvijek imala mrtvačku boju

- Rekla sam mu da me zašije gdje sam izrezana što je i napravio. Moje dvoje mlađe djece, od 12 i 13 godina bili su zbunjeni. Najprije su im rekli da im je mama umrla, a zatim da je oživjela. Najmlađe dijete me se bojalo i k meni nije dolazilo jer je prvih mjesec dana moja koža još uvijek imala mrtvačku boju - kaže Tatjana.

Opisala nam je putovanje kroz raj i pakao. Sve je počelo u operacijskoj sali nakon što je duša napustila tijelo. Stajala je pored stola i gledala kako je oživljavaju. Kolegi kirurgu vikala je da ne želi natrag u tijelo. Nakon što se on nije obazirao krenula je niz bolnički hodnik. Na njegovom kraju vidjela je supruga na koljenima kako se moli za njezino ozdravljenje. Pokušavala mu je reći da je dobro i da se ne brine, ali on nije čuo.

Nazirali su se obrisi čovjeka u bijeloj haljini koja je lepršala. Pomislila sam da je Isus. Kad sam došla pred njega pala sam na koljena a on mi je rekao "Ustani, nisam ja Kirst. Pred mnom ne smiješ klečati, ja sam anđeo, poslao me Bog

- U jednom trenutku našla sam se u tunelu koji je bio hladan, taman i vlažan i osjećala sam kao da hodam po močvari ali sam na kraju ugledala svjetlost i točno sam znala kamo idem. Svjetlost je bila prekrasna i jarka. U njoj su se nazirali obrisi čovjeka u bijeloj haljini koja je lepršala. Pomislila sam da je Isus. Kad sam došla pred njega pala sam na koljena, a on mi je rekao "Ustani, nisam ja Krist. Pred mnom ne smiješ klečati, ja sam anđeo, poslao me Bog" - priča nam Tatjana.

''Ne znam zašto je Bog odabrao baš mene''

Ona ne zna zašto je Bog baš nju izabrao. Zašto ju je usmrtio, a potom joj pokazao raj i pakao i dao joj u zadatak da svjedoči u njegovo ime, da prenosi svima njegovu dobrotu.

- Lagala sam, nisam bila pokorna, kažnjavala sam i tukla djecu. Učila sam ih da se boje Boga, ali ne i da ga ljube. Nisam bila aktivna u Crkvi, znala sam biti prepredena. Puno je toga bilo. I kad sam ga susrela otvorio mi je Knjigu mog života i vidjela sam sve što sam radila, što sam govorila i mislila - priča nam Tatjana.

Božje prijestolje osvjetljavalo je sve oko sebe. Sjetila se i psalama koji govore kako Božje prijestolje obasjava sve oko sebe jer tamo nema ni sunca ni mjeseca.

Nije uspjela pogledati Bogu u lice

Htjela je pogledati Bogu u lice, ali nije uspjela. Anđeo koji ju je vodio cijelim putem položio je ruku na njenu glavu i nagnuo je dolje. Pala je na koljena.

- Rekao mi je da nitko živ nije vidio lice Gospodnje. Da tko je vidio Krista vidio je i Oca i tko je vidio Oca vidio je i Krista - nastavlja priču Tatjana. Tada joj se, kaže obratio Bog i upitao je što je ona za njega učinila. Tatjana je odgovarala da se stalno molila.

- Zatim su dva anđela otvorila jedan svitak i vidjela sam sebe kako čitam Bibliju, ali selektivno i to samo ono što mi se sviđa i da zapravo nisam razmišljala o tome što tamo piše. Čitala bi stihove, a razmišljala o tome kako moram ići na posao, odvesti djecu u vrtić, što skuhati danas. Molila sam i uvijek tražila nešto, ali nikad nisam zahvaljivala. Rekao mi je da bi čula njegov glas da sam istraživala Sveto pismo - objašnjava Tatjana.

Molila sam i uvijek tražila nešto, ali nikad nisam zahvaljivala. Rekao mi je da bi čula njegov glas da sam istraživala Sveto pismo

- ''O Gospodine, oprosti mi'' rekla sam mu i kao malo dijete počela jecati, a on mi je odgovorio da su mi grijesi oprošteni zbog smrti njegovog sina na Golgoti. I tada sam pred sobom ugledala Golgotu i ostala užasnuta. U svjetini koja je vikala "Razapni ga" bila sam i ja. Bog mi je tada rekao da su moji grijesi bili tamo. Tada sam rekla da neću griješiti više - priča Tatjana.

Duše na nebu ne vide pakao, on je za njih zatvoren. Vide zemlju i svoje bližnje za koje mole na podnožju Božjeg prijestolja.  Bog joj je pokazao nebo kako se otvara. Ugledala je zemlju i jasno vidjela svaku osobu na njoj. Pokraj svakog čovjeka bio je anđeo i demon koji bi zapisivali svaku riječ i misao. Vidjela je, kaže, mnogo ružnih lica i pitala je Boga otkud svi ti ružni ljudi.

- Prije si vidjela samo izvanjsku ljusku, a sad vidiš njihova srca. Vrati se i reci im da se ovaj svijet bliži svom kraju. Ja stojim na vratima i čekam da se pokaju. Evo, pokazao sam ti ono što većina ljudi nije vidjela - rekao mi je, a zatim me je anđeo poveo u obilazak raja.

Naišla na svojeg sina koji je umro kao beba

Hodala je po vlažnoj, mekoj travi koja joj je milovala stopala. Sve je bilo prepuno predivnog cvijeća i zrelih, mirisnih voćki. Voda je tekla s trona Božjeg i od svih prizora zastajao joj je dah. Tada je anđeo pred nju doveo mladića kojeg ona na prvu nije prepoznala. To je bio njezino prvo dijete, sin koji je umro s 10 mjeseci.

- Nazvao me mamom. Tada sam shvatila da je to moje dijete. Jedino što sam htjela je zagrliti ga. Ali anđeo to nije dopustio jer sam bila predodređena da se vratim na zemlju. Sin mi je rekao da ne bi bio ovdje da me nije napustio tada. Zahvalila sam Bogu - kaže Tatjana. Malo nakon toga ugledala je svog oca koji nije bio star već čovjek od 30 godina. Pitao ju je što radi ovdje jer njezino vrijeme još nije došlo.

- Moj otac je završio u raju jer se zadnjih 15 minuta prije smrti pokajao u prisustvu svećenika - nastavlja priču Tatjana

Nakon susreta s ocem približili su se zavjesi od magle. Prošli su kroz nju i odmah je osjetila užasan smrad i vrućinu. Jedva je disala. Bio je to užasno jak vonj spaljenog mesa, pokvarenih jaja i znoja, a cijelo vrijeme čula se glazba, heavy metal i žestoki rock.

- Tamo nema vode, tamo je takva suhoća da sam osjetila kao da mi puca koža, Osjetila sam svježinu tek kad sam anđela uzela objeručke moleći ga da me nikako ne ispušta. To mjesto je prvi krug pakla poznatiji kao čistilište - ističe Tatjana.

- Tu su ljudi u zatvorenom prostoru punom plina koji jure s jedne strane na drugu. Vide raj ali ne mogu ući u njega. Vape za pomoć. Oni malaksali koji pokušavaju sjesti ne uspijevaju jer ih demoni progone. Dižu pogled prema nebu ali ne smiju izgovoriti ime Gospodnje. To su oni koji čekaju suđenje. Na sudu će se možda opravdati, a možda i ne. Propustili su svoju priliku za spasenje na Zemlji - objašnjava Tatjana.

Tu se u plinovitom oblaku nalik akvariju nalaze duše abortirane djece koji jezivo vrište ali ne osjećaju bolove. Oni viču "Ne ubij me, hoću živjeti, voljet ću te majko". Oni odlaze u raj jedino ako se njihovi roditelji na zemlji pokaju, a ako ne čekaju ih tamo kao svjedoci.

Kad su krenuli dublje prema paklu na putu je vidjela demone koji režu duše na sitne komade, a svaki i najmanji komad vrišti iz sve snage. Oni se kasnije spajaju i tako u krug. To su duše ljudi koji su za života razdvajali odnosno unosili razdor među ljude.

''I ravnodušni odlaze u pakao''

U jednom od krugova pakla, u kojem se stalno čuju jecaju, urlici i krici, ugledala je poznate oči. To je bila njezina baka s očeve strane. Iako je redovno išla u crkvu, voljela je ogovarati i proklinjati ljude.

- Imala je užarenu štipaljku koja joj je vukla jezik. Vatra bi je preko jezika i dušnika spalila cijelu. Pretvorila bi se u prah i opet sve u krug - zatečena je bila Tatjana koja ni danas ne može suspregnuti emocije kad se toga sjeti. Najviše su je pogodile sudbine ravnodušnih ljudi. Onih koji za života nisu činili zlo, ali ni dobro. Nije mislila da će i oni završiti u paklu. Vidjela je i demone koji vrhovnom đavlu, koji maskiran sjedi na tronu, donose ljudske duše. Ugledavši jednu takvu prepoznala je političara iz svoje zemlje. Upitala je anđela ''Pa otkud on tu? On je živ.''

- Odgovorio mi je da je taj čovjek sklopio pakt sa sotonom i prodao mu svoju dušu. Nju će zauzeti demon koji će na Zemlji živjeti kroz tog čovjeka - kaže Tatjana. Nakon što je vidjela sve što joj je Bog želio pokazati, anđeo ju je lagano gurnuo i ona se vratila u svoje tijelo.

Dr. Tatjana Anisimova Bjelous prvo predavanje održala je u petak u Zagrebu na temu "Ima li života poslije smrti?". Nakon toga krenula je na turneju po Hrvatskoj. Održat će predavanja i.u Sisku, Varaždinu, Bjelovaru, Osijeku, Rijeci, Puli i Dubrovniku.

_________________________________________________________________________________

BiH zemlja raskošnosti i siromaštva

 Kolumna Piše: Ilija Šagolj

Politička elita nema volje, znanja i snage da riješi bilo što. Prisutan je dvostruki moral. Dosta je praznih priča koje su čak i reprizirali.

Nemaju što novo kazati niti ponuditi. Pa ni oni koji su u vladajuće vode uplovili tek nakon prošlih općih izbora. Iako su za predizborne kampanje, kad su molili građane da im daju glas, obećavali da će mijenjati stanje, samo su se uklopili u kolotečinu i nastavili uživati u stečenim beneficijama.

Iako sam očekivao da će bar netko od njih kazati kako je dosta povlastica i privilegija koje su sebi osigurali i odreći ih se za primjer drugim, oni na to ne pomišljaju ni u podsvijesti. Dokle, pitam se, jer je stvarno dosta nemara i nebrige odgovornih za stanje u koje je dovedena ova zemlja i koja i dalje tone.  

Ogromna bogatstva pojedinaca stečena su na ljudskim nevoljama. Izvršena je pljačka društvene imovine. Privatizacijom su u ruke nesposobnim dali tvornice i hale bez ikakvih obveza da nastave proizvodnju ili izvrše prenamjenu kako bi stizali modernu svjetsku tehnologiju i bili konkurenti na tržištu roba, a ne da tim dobrima trguju, a radnike ostave na ulici.

Priča o reviziji privatizacije je pucanj u prazno i uopće nije upitna cijena po kojoj su pojedinci zaposjeli tu imovinu nego neodgovoran odnos prema dobivenoj imovini i bivšim uposlenicima koje su doveli u stanje socijalne potrebe. Navodnom borbom lidera nacionalnih stranaka za nacionalno, doveli su građane ove zemlje u stanje socijalno. Ni stranke druge političke provenijencije nisu napravile otklon od njih nego su, nažalost, postale njihovi koalicijski partneri i vrlo dobro se slažu u diobi društvenog plijena. Bit će upamćeni i po tome što se za njihove vladavine rapidno povećao broj pučkih kuhinja i njihovih korisnika. Doveli su narod u stanje socijalne potrebe koji ovisi o pomoći drugih, a činjenica je da ovisnici od tuđe pomoći gube dostojanstvo.

Iako građani u BiH žive poput stanovnika najsiromašnijih zemalja svijeta, vladajuće elite vozaju se u službenim automobilima ranga najrazvijenijih zemalja svijeta. I dok je prosjek mirovina nešto iznad 300 KM mjesečna plaća državnih parlamentaraca nadmašuje iznos dvogodišnje prosječne mirovine jednog umirovljenika. Uz vožnju u skupocjenim službenim automobilima osigurali su sebi i osiguranje koje ih štiti od vlastitih građana koje bi trebali predstavljati. Zavodi za zapošljavanje prepuni su kadrovima svih profila koji u dogledno vrijeme ne vide rješenje svog radno-pravnog statusa dok veliki broj umirovljenika po rođačkoj i stranačkoj vezi zauzima pozicije koje bi mladi trebali preuzeti. Iako je većina bh stanovništva u nevolji, političke elite žive raskošno. Ali ako je netko simbol patnje, onda su to građani BiH. Kao da je u BiH sve stalo. Kao da je stalo i vrijeme: Ostaje nam samo vjera i nada u bolje sutra. Ali ne sa političkim postavama koje su upropastile i dalje upropaštavaju ovu zemlju i mladima zamagljuju budućnost.

Odlazak mladih iz BiH zbog neuposlenosti i opća neuposlenost, ne vodi dobru. I umjesto da ih zabrine odlazak mladih i krenu u izradu strategije zapošljavanja, sve više vjerujem kako vladajuće elite njihov odlazak uopće ne zabrinjava. Dapače, počinjem vjerovati kako im to pogoduje jer u njihovom odlasku ostaju bez konkurenata što im jamči daljnju opstojnost na političkim pozicijama. Jer naše političke elite ne vole pametne i obrazovane, a posebice one koji javno istupaju sa svojim promišljanjem.

Vlada strah, skoro jednako,  kako od mafije tako i neučinkovitih i kriminalnih pojedinaca koji zauzimaju ključne pozicije u neuređenom sustavu u BiH. Beznađe, očaj i strah uselili su se u domove mnogih obitelji. Ova država nema političku volju i moralni kapacitet da nešto uradi i napravi društveni iskorak. U nekim društvenim segmentima, čak, imamo i vladavinu ološa.

Neki se možda pitaju što je sa mnom, zašto u kontinuitetu kritiziram aktualnu vlast. Ja ih upravo kritiziram dok su na vlasti kako bih im ukazivao na nezakonitosti i kršenje osnovnih moralnih načela, za razliku od njihovih ortaka koji ih kritiziraju nakon odlaska s vlasti.  Upravo su to tzv. sitne duše koje su za njihove vladavine imale korist od njih, a nakon njihovog pada okreću im leđa. Tko se danas od njih sjeti Ante Jelavića, Ivana Bendera i drugih s kojima su do jučer bili ortaci, a kad su pali u nemilost, ponašaju se kao da ih ni poznavali nisu. A itekako su imali, a i danas mnogi imaju korist od njih jer su ih plasirali u političke vode u kojima i danas mudro plivaju.

Nikada se neću pomiriti s činjenicom da zastupnici u Parlamentarnoj skupštini BiH koji su profesionalizirali mandate, iako to sasvim normalno mogu obavljati volonterski, izlaze s mjesečnim primanjima i do 10.000.- KM, a zastupnici u Federalnom parlamentu preko 5.000.- KM, iako ne polučuju nikakve rezultate. I kako ću se miriti s činjenicom da se za nabavku službenog automobila Bože Ljubića i njegova dva dopredsjednika u PSBiH izdvaja pola milijuna KM. Pa je li to normalno u ovoj siromašnoj zemlji u kojoj ima gladnih i gdje tu moral? Pa uzmite profesionalne zastupnike i u županijama koji ništa ne rade, a primaju mjesečno preko 3.000.- KM. Primaju basnoslovne plaće, kupuju luksuzne službene automobile, zapošljavaju rodbinu i prijatelje, krstare po bijelom svijetu o državnom trošku, a dižemo kredit od MMF koje ćemo morati vraćati. Nema sreće u ovoj zemlji s takvim mentalnim sklopovima.

neznase.ba_________________________

Klekni Hrvatino!

Ako niste u HDZ-u - niste Hrvat. Ako ste u nekoj od onih malih stranaka oko HDZ-a, jeste Hrvat ali morate slušati. Ako ste u HDZ-u - pravi ste Hrvat. Jednostavno je, zar ne? Klekni i Hrvat si! Usput budi rečeno, i u HDZ-u i u tih nekoliko strančica, postoje uistinu veliki i časni ljudi i pravi Hrvati, ma što to više značilo. Ali problem je što mnogi ne žele kleknuti.

 

Piše: Vera SOLDO/republikainfo.com

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, nakon današnje sjednice Predsjedništva te stranke, kazao je da je "uvjeren

da će preko vikenda grad Mostar dobiti proračun".

Nadalje, naglasio je kako mu se čini da je u Mostaru pokušano izazivanje krize neviđenih razmjera, a sve preko leđa građana te zapitao sve one koji su od Mostara napravili grad slučaj, što su time htjeli postići.

Čović je svojom izjavom neizravno potvrdio i izjave visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka, kako je rješenje krize u Mostaru u rukama SDA i HDZ-a. No, nejasno je "iznenadno buđenje" predsjednika HDZ-a BiH i reagiranje oko teške situacije u Mostaru, kao da gradonačelnik tog grada Ljubo Bešlić ne dolazi iz HDZ-a BiH, nego iz neke druge stranke.

Kako prenosi Agencija FENA, što se tiče rada Federalne vlade, Čović je kazao kako je jako teško odgovoriti na pitanje što će biti s federalnom Vladom, no da trenutno u toj Vladi "imamo nešto što se zove krajnja zlouporaba vlasti i krajnje složen sustav organiziranja Federacije kroz izborni zakon i odluku visokog predstavnika koji je suspendirao odluku Središnjeg izbornog povjerenstva"

"Mi nismo u stanju ni bilo što provesti dok tu odluku ne riješimo kao odluku, ali mi ne pozivamo visokog predstavnika da povuče tu odluku ili da bilo što radi jer mislimo da je on dovoljno uradio za BiH", kazao je Čović.

Kada je u pitanju sutrašnje održavanje Hrvatskog narodnog sabora, Čović je kazao kako očekuje da će se se sutra donijeti deklaracija u kojoj će biti donesene značaje promjene s time da je osnovna naznaka da se HNS-u da potpuno nova dimenzija u smislu registriranja, organiziranja i djelovanja te da se HNS izdigne iznad stranka koje su okupljene oko njega.

"Drugim riječima, neće se više moći dogoditi da stranke koje su okupljene u HNS-u mogu samostalno izlaziti na izbore, ako HNS zaključi da je od interesa za hrvatski narod ponašati se na jedan drukčiji način što će se i ugraditi u deklaraciju", potvrdio je Čović.

Inače, upravo je HDZ BiH predvodnica Hrvatskog narodnog sabora, koji mnogi ocjenjuju "krnjim", a slijedi ga HDZ 1990. No, treba naglasiti da su članice HNS-a još HKDU,  HSP H-B, DC BiH, HSS BiH, HPB BiH, UHSP te HSP-a dr. Ante Starčević H-B, a njihovi predsjednici su s predsjednikom HDZ-a BiH, potpisali Sporazum o suradnji prije nešto nešto više od dvije godine.Vrlo lako se može dogoditi da ni jednoj od ove dvije stranke ne bude omogućen izlazak na izbora ako se ocijeni da to nije "u interesu hrvatskog naroda", čime se, zapravo, i gubi svaki smisao njihovog postojanja uopće.

Stoga će ove male stranke i dalje čekati samo "mrvice" koje im dadne jači HDZ te i dalje služiti samo za kvantitet broja oznaka i slova u nabrajanju tobožnjih članica HNS-a, namećući im "luđačku košulju", a svim ostalim Hrvatima u BiH univerzalnu i jasnu poruku: Tko nije uz nas ne može se zvati Hrvatom.

Ovi će Sporazum i u praksi doći na naplatu: Male stranke ništa neće moći uraditi bez blagoslova HDZ-a, eventualno će njihovim predsjednicima biti udijeljena neka od primamljivih pozicija da ih se "ušutka" i to će biti njihov konačan politički domet, iako u njima ima jako kvalitetnih kadrova.

Ukoliko se osvrnemo natrag i "principe" iz buduće deklaracije HNS-a primjenimo i na 2010. - dobili bismo zanimljivu sliku. Naime, kandidat HDZ 1990 i tadašnje Hrvatske koalicije HDZ 1990-HSP BiH za hrvatskog člana Predsjedništva BiH bio je Martin Raguž. S druge strane kandidatkinja HDZ-a BiH za tu dužnost bila je Borjana Krišto. Ukoliko prošlost "pretočimo" u sadašnjost - HDZ 1990 i Hrvatska koalicija kao i kandidat Raguž zasigurno bi bili proglašeni "personom non grata" kada su u pitanju "hrvatski nacionalni interesi", a zapravo se radi o interesima HDZ-a BiH.

Podsjetimo, ta stranka je, pojašnjavajući da se radi o najjačoj hrvatskoj političkoj opciji isključivo tražila da njena kandidatkinja ide u utrku za mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Pritisak je bio toliko jak, da su i kandidatu Ragužu, iz vlasitite stranke, "podmetali klipove".

Na žalost, ovakvim potezom neće se riješiti problem biranja hrvatskih članova u Predsjedništvo BiH. Čak što više, on će biti dodatno produbljen.

Naime, ne ističući realnost da sadašnji HNS uistinu to nije u pravom smislu svog imena, ovakvim "rješenjem" ugrožena su prava svih Hrvata u strankama koje nisu članice takvog HNS-a (a njih je nezanemariv broj), ali i onih Hrvata koji ne žele biti članovi niti jedne stranke.

Stoga u BiH sva tri konstitutivna naroda imaju isti problem kao i Dervo Sejdić i Jakob Finci: slobodu da se kandidiraju i da budu birani nemilosrdno guše jaki organizirani interesno-politički lobiji, pod maskom zaštite nacionalnih interesa, prestrašeni gubitkom vlasti i utjecaja.

Tako, ta prava danas u BiH nema Bošnjak ili Hrvat u Republici Srpskoj, kao ni Srbin u Federaciji BiH, ali i Bošnjak ili Hrvat koji želi biti neovisni kandidat.

Stoga svoje "Derve i Fincije" imaju ne samo Romi i Jevreji u BiH, nego i Bošnjaci, Hrvati i Srbi koji se osjećaju ništa drugo doli građani svoje domovine BiH.

Zašto predsjednici najjačih nacionalnih stranaka u BiH ovaj problem ne riješe sa svojim političkim partnerima (ne zaboravimo, postoje 'četvorke', 'šestorke' pa i 'sedmorke') umjesto da svojim narodima nameću luđačke košulje, uskraćuju im građanska prava, u suverenoj i naoko demokratskoj zemlji, svrstavajući ih u nacionalna geta, a za sve optužuju, ruku na srce, zbunjenu Međunarodnu zajednicu? _________________________________________________________

Hrvatski narodni sabor - Dvije stranke i jedna crkva pod istim krovom  

Mjera uspjeha Hrvatskog navodnog sabora označavat će mjeru propasti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, kao što je kroz sve ovo vrijeme od rata pa naovamo uspjeh HDZ-a označavao mjeru propasti Hrvata, i na demografskom i na kulturnom i na ekonomskom planu. Crkva, koja se pretenciozno i neopravdano zove katoličkom, stala je na stranu jedne plemenske, partikularističke ideje i time po milijun i prvi put iznevjerila svoje poslanje. Jer nacionalizam, kako je još davno primijetio Nikolaj Berdjajev, uvijek završava u vladavini bogatih nad siromašnima, pa dajući podršku nacionalizmu crkva daje podršku produbljivanju društvenih nepravdi.

|1| Semantička igrica HDZ-a BiH: Hrvatski narodni sabor | U Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru 6. travnja 2013. održano je 5. zasjedanje tijela koje sebe pretenciozno naziva Hrvatskim narodnim saborom (HNS) BiH.

Članice HNS-a BiH su: HDZ BiH, HDZ 1990, Hrvatska seljačka stranka (HSS) BiH, Hrvatska kršćanska demokratska unija (HKDU) BiH, Demokratski centar (DC) BiH, Hrvatska demokratska unija (HDU), Ujedinjena HSP BiH, HSP Herceg Bosne, Hrvatski pravaški (HP) blok, HSP dr. Ante Starčević Herceg Bosne, te HSP dr. Ante Starčević BiH.

Kao što se može vidjeti, pored dva HDZ-a, članice tog tijela su stranke koje su na posljednjim općim (2010.) i lokalnim (2012.) izborima zajedno osvojile toliko glasova da svi njihovi glasači mogu napuniti jedan autobus. I da im ne bude tijesno.

Također se može vidjeti i da članice tog tijela nisu one stranke koje su 2010. bile potpisnice Platforme i koje su kasnije ušle u Vladu Federacije BiH.

Podsjetimo se, dva HDZ-a su tada nijekala legitimitet Hrvatskoj stranci prava (HSP) BiH, Narodnoj stranci Radom za boljitak (NSRzB) i Socijaldemokratskoj partiji (SDP) BiH da ove tri stranke zajedno imenuju jednog hrvatskog ministra u Vladi Federacije. Dapače, zahtijevali su sva hrvatska mjesta u Vladi, tvrdeći da se tu ne radi o borbi za ministarske fotelje, već o principu da hrvatske ministre postavljaju one stranke koje imaju hrvatski izborni legitimitet. Ti maksimalistički zahtjevi rezultirali su formiranjem Vlade FBiH bez učešća dvaju HDZ-ova u njoj.

Danas, nakon što je pukla platformaška koalicija, HDZ BiH je spremna ući u Vladu Federacije u kojoj bi sjedio i jedan ministar iz SDP-a BiH iz reda hrvatskog naroda. Toliko o principima HDZ-a BiH.

Nema sumnje da je HDZ BiH stranka koja je dobila najveći broj glasova Hrvata u BiH. Dalo bi se raspravljati je li baš HDZ 1990, koja je na Općim izborima 2010. koalirala i imala zajedničku listu s HSP-om BiH, druga najjača stranka u Hrvata. Također, neupitno je i da HSP BiH, Radom za boljitak, te SDP BiH imaju, svaka posebno, neuporedivo veći izborni legitimitet hrvatskih glasača od ostalih stranaka jednog lica koje danas čine tzv. Hrvatski narodni sabor BiH. Zapravo, ostale stranke HNS-a BiH ni nemaju nikakav izborni legitimitet jer nijedna od ovih stranaka nema nijednog predstavnika  ni u jednom državnom tijelu, od općinske do državne razine. Nema ih nigdje osim u HNS-u BiH.

U Deklaraciji HNS-a usvojenoj na šestotravanjskom 5. zasjedanju  HNS-a BiH pod prvom točkom stoji:

- Pravno, tehnički i organizacijski utemeljiti Hrvatski narodni sabor BiH kao trajnu krovnu, nacionalnu i političku instituciju hrvatskog naroda u BiH, kao „narodni parlament“ i kao vrhovnu instancu odlučivanja kada su u pitanju vitalni nacionalni interesi hrvatskog naroda u BiH.

Ako prihvatimo da je hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini potrebno jedno svehrvatsko tijelo koje bi se nazivalo Hrvatskim narodnim saborom BiH, onda bi to trebalo biti tijelo koje bi predstavljalo sve Hrvate ove zemlje, a ne ono što je ono sad – Sabor HDZ-a BiH i njegovih satelita.

Da bismo dobili jedan takav, kako se u Deklaraciji navodi, „narodni parlament“, onda on treba obuhvatati Hrvate svih političkih uvjerenja, i lijeve i desne. HNS danas čine samo desne i ekstremno desne stranke. U njemu nema niti jedna stranka lijeve provenijencije, a nije valjda da u Bosni i Hercegovini nema Hrvata ljevičara!? Naravno da ima, počevši od SDP-ovih vijećnika u Općinskom vijeću Gruda, pa sve do državnog nivoa.

Nije problem u nedostatku Hrvata ljevičara, naravno. Nije problem ni u nedostatku Hrvata desničara koji ne podržavaju politiku HDZ-a. Problem je u jednoumlju koje nam se pokušava poturiti kao nacionalno jedinstvo. HDZ BiH i Dragan Čović, koji je kompromitacijom najnesposobnijeg hrvatskog političara Bože Ljubića uspio srušiti ionako politički naivnu sliku o HDZ-u 1990 kao alternativi HDZ-u BiH, sada je oko sebe okupio šačicu anonimusa iz opskurnih desničarskih stranaka koje postoje samo na papiru i u HNS-u i pokušava nam predstaviti taj začudni skup političkih pajaca kao tobože svehrvatski sabor.

Ukratko, ono što se danas naziva Hrvatskim narodnim saborom BiH samo je još jedna semantička igra HDZ-a BiH s ciljem porobljavanja Hrvata BiH u jednu totalitarnu matricu koja glasi: jedan narod – jedna stranka – jedan vođa.

|2| Katolička crkva u Hrvata – izdaja univerzalnosti i služenje nacionalizmu | Na 5. zasjedanju HNS-a prisutnima se obratio fra Iko Skoko, koji je između ostaloga prenio sabornicima pozdrave i blagoslov od fra Ivana Sesara, provincijala Hercegovačke franjevačke provincije. To je samo jedan u nizu aktova kojim predstavnici Katoličke crkve u Hrvata pokazuju da ona pretežno – čast iznimkama – ne predstavlja kršćanstvo niti nauk Isusa iz Nazareta i apostola Pavla, nego hrvatsku nacionalnu ideologiju, koja je idolatrija i koja je u proturječju s kršćanstvom. Crkva se p(r)okazuje kao najvjernija i najkorisnija sluškinja HDZ-a, koja je tu da priprema teren za HDZ-ovsku akciju, da svojom podrškom i zastupanjem učvršćuje tu ideologiju, da pozivom na „jedinstvo“ odvodi Hrvate u jednoumlje… Veoma je licemjerno kad crkveni ljudi optužuju komunizam zbog totalitarizma i jednoumlja, a istovremeno su doveli na vlast i na toj vlasti održavaju one koji sprovode sistem nacionalnog jednoumlja. Kao što je netko dobro primijetio, mi smo u Bosni i Hercegovini prešli iz jednog jednopartijskog sistema u tri jednopartijska sistema. Među Hrvatima je taj jednopartijski sistem već etabliran i nažalost crkva, posebno ona u Hercegovini, daje podršku za jačanje tog jednopartijskog sistema.

Na ovome Hrvatskom navodnom saboru mogle su se čuti mnoge skandalozne izjave, koje oslikavaju bilo zlonamjernost bilo glupost onih koji su ih izjavljivali. Jedan govornik započeo je obraćanje s pozdravom 'hvaljen Isus i Marija' i rekao da je to poruka Lagumdžiji i ostalima. Drugi je bio još cirkusantskiji, govoreći kako on ne bi prepoznao himnu BiH da mu netko ne kaže da je to himna i da Hrvati navijaju za BiH samo kad igra protiv Turske. Bilo je rečeno i to kako je komunizam najveće zlo u povijesti čovječanstva. Martin Raguž rekao je kako su Hrvati čekali 1300 godina na međunarodno priznanje države, što je izjava zbog koje bi mu trebalo oduzeti sve diplome, napose onu o završenim politološkim studijama, a uključujući i onu o završenoj osnovnoj školi. Neznalica ili manipulator Raguž (svejedno što je od toga dvoje) ne zna da Hrvati nisu čekali toliko godina na priznanje svoje države, zato što je država Hrvatska nastala 1943. a prije toga je nikada nije ni bilo pa se nije ni imalo što priznati niti što čekati. Dakle, ili ne poznaje povijest, ili ne poznaje pojam države, ili je manipulator koji svjesno obmanjuje i priča ono što oni koji su gori od njega žele čuti.

Mjera uspjeha Hrvatskog navodnog sabora označavat će mjeru propasti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, kao što je kroz sve ovo vrijeme od rata pa naovamo uspjeh HDZ-a označavao mjeru propasti Hrvata, i na demografskom i na kulturnom i na ekonomskom planu. Crkva, koja se pretenciozno i neopravdano zove katoličkom, stala je na stranu jedne plemenske, partikularističke ideje i time po milijun i prvi put iznevjerila svoje poslanje. Jer nacionalizam, kako je još davno primijetio Nikolaj Berdjajev, uvijek završava u vladavini bogatih nad siromašnima, pa dajući podršku nacionalizmu crkva daje podršku produbljivanju društvenih nepravdi.

U svemu tome, cinik Dragan Čović, to utjelovljeno Zlo koje je opsjelo hrvatske duše, pokazuje se kao najveći pobjednik. Malo po malo, on postaje Veliki i Dragi Vođa bh. Hrvata. Uz pomoć crkve, a zahvaljujući hrvatskoj naivnosti i nesvjesnosti vlastitog položaja i vlastitih perspektiva, Čović je na dobrom putu da dokrajči ovu agoniju bosansko-hercegovačkih Hrvata.

Autori: Nino Zelenika i Franjo Šarčević

_________________________________________________________________________

O pismu ugroženog Hrvata Sarajlije i navodnom skrnavljenju katedrale

Nakon pobjede nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine nad Grčkom prošloga petka i slavlja navijača u Sarajevu, mnoštvo portala prenijelo je navodno pismo navodnog Sarajlije koje svjedoči o navodno neprimjerenom navijanju bh. navijača, nacionalističkim skandiranjima pred katedralom i uriniranju po istoj.

Nekolicina čitatelja portala Prometej.ba izrazila je svoje iznenađenje što Prometej nije ni na koji način propratio taj slučaj, jer „nije fer da se preko ovoga pređe, pa kako Prometej, koji valjda nije nastrojen, nije ništa napisao o ovome događaju?“. Ovaj tekst napisan je, dakle, na njihov zahtjev.

Ovdje ću razmotriti tri stvari:

(i) vjerodostojnost pisma i istinitost događaja?

(ii) jesu li takvi događaji mogući u Sarajevu?

(iii) o čemu to sve skupa govori?

(i) Za pismo se “formalno-pravno“ ne može utvrditi je li autentično ili nije. Dakle, onaj tekst možda doista predstavlja pismo jednog Sarajlije Hrvata, a možda je samo jedna podvala nacionalističkog portala Hercegovina.info, kojem je ono navodno poslano. Međutim, jedna stvar iz samog pisma daje nam naslutiti da je ono vjerojatnije fabrikacija navedenog portala, a ta je da se u njemu podržava HB stav kako u BiH nema mjesta za Hrvate i da je “hercegovački separatizam“ legitimna pojava. Koristeći razum, osjećaj i iskustvo, meni tu nešto “miriše“. Drugo, ja – pisac ovih redaka – sam već nekoliko godina u Sarajevu i prilično sam upoznat s atmosferom. Tu sam i evo već peti dan od te utakmice i slavlja. Raspitivao sam se o tom slavlju pred katedralom, nitko nije znao da su se uriniranje i slične neprimjerene pojave desile, čak nitko od nekoliko desetaka katolika koje sam susreo. Izgleda da, osim portala Hercegovina.info i njihovog anonimnog pismopisca, nitko nije ništa čuo o čemu takvome.

(ii) Jesu li takvi događaji mogući u Sarajevu? Nažalost, itekako jesu, a to se već mnoštvo puta i potvrdilo. Valja navesti nekoliko konkretnih primjera upravo u vezi nogometnih utakmica. (Od ostalog možemo navesti da među zadnjim imenovanjima u kantonalnoj vladi, od njih 55 nema nijednog nebošnjaka, i uopće je diskriminacija najočitija i najbrutalnija upravo pri zapošljavanju.)

Nakon pobjede Turske protiv Hrvatske na pretposljednjem Evropskom prvenstvu, diljem BiH se među Bošnjacima naveliko slavilo, pa tako i u glavnom gradu BiH. Takvo divljačko slavlje nije dotada vjerojatno nikada viđeno, a među ostalim se pred katedralom, uz turske zastave, uzvikivao tekbir, kako možete vidjeti iz donjeg videa i drugih sličnih.

Pred utakmice baraža između BiH i Portugala, dominantna ikonografija bila je bosansko-turska, što dovoljno govori o navodnom patriotizmu jednog dijela Bošnjaka i njihovoj viziji “zajedničke države“, a pojedinci s turskim zastavama su provocirali i oko Franjevačke teologije, ne znajući valjda da su franjevci bili Bosanci nekoliko stoljeća prije nego je prva turska sablja došla u našu domovinu. Takve događaje mogli bismo možda i smatrati izdvojenim ekscesom, da oni – u drugim, suptilnijim i apstraktnijim formama – nisu izraženi u najprofiliranijoj nacionalno-vjerskoj ideologiji.

| "Bit će Zagreb turska mahala, turska mahala", uzvikivale su mase "Sarajlija" nakon pobjede Turske protiv Hrvatske. I to je zabilježeno sljedećim video zapisom: www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=Uian6q982wA#! |

Dakle, da ponovim: iako smatram da ono pismo nije autentično, da je proizvedeno u hercegovina-info kuhinji, onakve stvari nažalost mogu da se dešavaju u Sarajevu. Sarajevo, kao i svaka druga sredina u BiH, tone u palanačkom duhu i razmišljanju i u dogledno vrijeme se ne vidi izbavljenje iz toga. Još nešto moglo bi se reći: tko u Sarajevu kao cjelini vidi antihrvatstvo i hrvatožderstvo, u kojem ne postoji zdravih snaga, taj ima problema s ljubavlju i mržnjom, a tko smatra da u njemu Hrvati i Srbi nisu neravnopravni i nejednakovrijedni, ili ima problema s percepcijom ili neki "poseban" razlog da tako "smatra"

(iii) Takve pojave nipošto ne govore o tome kako su Bošnjaci-muslimani nekakvi zli “majorizatori“ i ugrožavatelji Hrvata od kojih se što prije treba odvojiti, kako bi voljeli predstaviti hercegbosanski i hadeze-mediji, jer ni kod Hrvata i Srba nije ništa bolja situacija, osim ako nije i gora. Premalo je građanskog i otvorenog duha, primitivizam i duhovna zaostalost nažalost su prevladali, a pošto su podržani od vladajućih političkih i vjerskih ideologija, s vremenom će biti sve jači, potirući ili preobraćajući na svoju stranu i one zdrave snage koje još uvijek postoje.

Prava istina je da je u BiH divlje stanje i dok je porodicâ Izetbegović, Ganić, Dodik, Lagumdžija, Cerić, Čović... i njihovih epigona i podržavatelja, tu gdje jesu, to stanje će još dugo potrajati.

| Prometej.ba/fš |

____________________________________________________________________________________

HDZ BiH: Evo vam entitet, vratite nam bankomat  

Diplomatska inicijativa američkog veleposlanika u BiH Patricka Moona da formira ekspertnu grupu za izmjenu Ustava FBiH te da iznađu  rješenje problema rekonstrukcije  FBiH

pokazatelj je da diplomacija Sjedinjene Američke Države ne odustaje od demokratizaciji BiH ali i želje da domaći političari napokon shvate kako moraju preuzeti konstruktivnu političku ulogu.

Članovi ekspertne grupe: Mirjana Nadaždin Defterdarević, Mile Lasić, Kasim Trnka, Vehid Šehić i Krešimir Zubak, skupina je informiranih, politički i pravno iskusnih stručnjaka koji bi svoje znanje svugdje mogla unovčiti osim na terenu koje im je servirao američki veleposlanik Moon.

Piše: Emil Karamatić

 

Njihova smjelost koju će pored svega najviše trebati cijeniti, bit će predmetom omalovažavanja nacionalističkih zajednica i to samo iz jednog razloga, a to je da nitko nema pravo da priča o tome problemu osim narodskim glasovima izabranih vođa.

Za sada je samo predviđeno i ništa više, da se prijedlog ustavnih reformi sačini do svibnja mjeseca, kada je planirano održavanje međunarodne konferencije koja bi se bavila ovim pitanjem.

Pred ekspertnom skupinom je ozbiljan posao, ne sumnjam, završit će ga, ali, kako već rekoh, teško itko može povjerovati ma kakav idealna rješenja ponudili da će ih vođe ključnih partija u FBiH poduprijeti. Predstavnici međunarodne zajednice znaju za ovaj destruktivni faktor bosanskohercegovačkih političara, zato i jest u opticaju Međunarodna konferencija koja bi trebala ponuditi pomoć.

FBiH je trenutno u plamenu političkih strasti. Uzrok tolike napetosti prije svega možemo tražiti u nesudjelovanju HDZ-a BiH u vlasti na razini entiteta. Odnosno ne sudjelovanju kadrova ove stranke u upravnim i nadzornim odborima u onim profitabilnim tvrtkama koje bi se sa ekonomskog stajališta mogle nazvati trećim ali ekonomskim entitetom o kojem nitko ne govori.

Od završetka rata do danas bošnjačke stranke kontroliraju Elektroprivredu BiH. BH Telekom, i farmaceutsku industriju koja se ogleda u tvrtci Bosna lijek. Hrvatske stranke kontroliraju Elektroprivredu Hrvatske Zajednice HB, Hrvatski Telekom i Eronet te proizvodnju i preradu Aluminija. Upravo, ovaj ekonomski segment je dejtonski poklon i ratni plijen prije svega HDZ-a BiH i SDA ali i uvertira za političke i teritorijalne podjele FBiH.

Pokazalo se da ona hrvatska stranka koja naruši ovako postavljenu raspodjelu ratnog plijena, odnosno iz ekonomske igre izbaci HDZ BiH da će izazivati pojačanim intenzitetom traženje entitet, upravo od čelnika ove stranke.

Na političkoj sceni FBiH je ta slika. Ona je i trenutni uzrok pojačane HDZ-ove inicijative za rekonstrukcijom federacije.

Onog trenutka kad HDZ-e BiH bude ponovo participirao u vlasti FBiH, odnosno kada članovi ove hrvatske stranke budu zasjeli u upravne i nadzorne odbore najjačih tvrtki intenzitet traženja trećeg entiteta će opasti. Ako pratimo proteklih deset godina, upravo smo svjedočili toj metodologiji hrvatskog, bolje reći HDZ-ovog, političkog djelovanja.

Kad se dođe u ovakvu, financijski pogubni situaciju za HDZ BiH, kao najjaču hrvatsku stranku, a koja se još takvom, bez obzira na rezultate ili sudjelovanje u vlasti i predstavlja marketinški politički trikovi su tada glavno oružje onih koji se žele dokopati bankomata koji su smješteni u pobrojanim tvrtkama. Jako bitno je naglasiti da u BiH ili FBiH ama baš niti jedno hrvatsku stranku a ponajmanje politički vrh HDZ-a ne interesira teritorijalna podjela nego raspodjela kapitala kao simbola moći ali i simbol entiteta. Nikad nitko nije niti vidio niti čuo da se neka politička partija zalagala da planina, recimo Velež ili neka druga polupustinja pripadne baš njemu. Takav primjer nećete ni vidjeti.

Vratimo se na  početak ovog stoljeća kada HDZ BiH gubi vlast.  Uz pomoć Međunarodne zajednice  malo čudnom kombinatorikom ali uspješno na vlast dolazi SDP sa malim hrvatskim strankama (HSS NHI). HDZ BiH naredne dvije godine gubi političku i ekonomsku moć.

Politika službenog Zagreba prema bosanskohercegovačkim Hrvatima je tih godina već bila pasivnija. Novi predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić se distancirao od obezglavljenosti bosanskohercegovačkog HDZ-a čije vodstvo bez kormilara, već tada pokojnog  Franje Tuđmana ne zna pronaći ispravan politički put.

Bile su to godine kada su pristaše HDZ-a BiH naveliko uživali u činjenici da  su bosanskohercegovački Hrvati 11. izborna jedinica Republike Hrvatske. Otprilike, negdje na 11. mjestu upravo se nalazi briga službenog Zagreba za stvarne probleme hrvatskoga naroda u BiH i države BiH, za razliku od velikog broja bosanskohercegovačkih Hrvata, koji još uvijek u Zagrebu vide rješenje za sve svoje nedaće.

Tamo još 1991. i 1992. godine, bilo je hrvatskih političkih lidera u BiH koji su pokazivali dalekovidnost i nisu gubili iz vida moral i društvenu i povijesnu odgovornost, ali su u međuvremenu ostali što bez glava, što bez stida i obraza, što bez volje da se „s rogatim bodu". Dakle, od ljeta 1992. i famoznog vojnoga puča i uspostave Bobanove političke (straho) vlade Herceg-Bosne kao prve, pa do 2001. godine i kratkotrajne Jelavićeve Hrvatske Samouprave kao posljednje (nadajmo se!) eksperimentalne faze odustajanja Hrvata od ideje Bosne i Hercegovine, klatno političke volje bosanskohercegovačkih Hrvata vraća se, sporo ali neizbježno, u svoj prirodni položaj – Bosna i Hercegovina, država i domovina (i) hrvatskoga naroda, nekako tako smo razmišljali kada je potpisana Kreševska deklaracija koju su potpisali predsjednici šest najznačajnijih hrvatskih stranaka iz BiH.

Potpisali su ju u bosanskom gradu Kreševu 21. rujna 2007. Ivan Musa (predsjednik HKDU BiH), Dragan Čović (predsjednik HDZ BiH), Marko Tadić (predsjednik HSS BiH), Jerko Ivanković-Lijanović (predsjednik Narodne stranke Radom za boljitak), Božo Ljubić (predsjednik HDZ 1990), Zvonko Jurišić (predsjednik HSP Đapić-dr Jurišić).

Deklaracija koju su potpisali nije odražavala – ništa. Ili preciznije rečeno, ništa novo. Davno je naš narod definirao osnovni princip političkog marketinga – prodati rog za svijeću. „Šestorica" su u Kreševu zbilja Hrvatima tada nabili rogove. ( BH Dani)

Naprosto je nemoguće razmišljati o potpisanoj Deklaraciji a ne podsjetiti na neke detalje u djelovanju prvih samoupravljača nakon Josipa Broza Tita. Te 2001. godine kada je BiH bila prekrivena marketinški mudro smišljenim, ali moralno gledano nakaradnim plakatima HDZ-a s porukom straha „Opredjeljenje ili istrebljenje", misliti različito od zapaljene mase koja je klicala Samoupravi, Anti Jelaviću i njegovoj razvojačenoj bratiji, bilo je ravno, hajde da ne pretjerujem  suprotstaviti se danas Aleksandru Lukašenku u Bjelorusiji. Ali ne rajčicama.(BH Dani)

Poruka upućena manje Bosni više Hercegovini bila je jasna i nedvojbena. A biti protiv njih, i suprotstaviti se financijskoj moći i nevraćenom oružju najbolje se očitovala u razgovoru s radnikom i seljakom koji u poruci „Opredjeljenje ili istrebljenje" nije ništa vidio osim straha od istrjebljenja kako od drugih tako od onih koji su lansirali takvu poruku.

Uslijedili su parlamentarni izbori i samoupravljački proglas o referendumu na kojem su Hrvati trebali odgovoriti na luđačko pitanje, kojemu je suština bila: „Jeste li za to da Hrvati budu ravnopravni s druga dva naroda?" E, to je marketing! Sasvim uravnoteženo postavljeno pitanje da intonacija ne iritira međunarodnu zajednicu, a ostavljen manevarski prostor za tumačenja i „tumačenja" ugroženosti. I nije toliki problem što su Hrvati masovno izišli na referendum i odgovorili na ovo pitanje, koliko je zabrinjavajuće to što se 12 godina poslije još uvijek gotovo nitko javno ne pita o svrsi toga referenduma. I to je marketing! Predvidjeti da će podlu prijevaru i kad ju prepoznaju - prešutjeti. (Slobodna Dalmacija)

 

Ne dugo poslije održanih izbora, Dragan Čović mi je osobno rekao i javno priznao da je u pitanju bio politički marketing. Naravno, što će HDZ-u ili bilo kojoj hrvatskoj stranci politika! Ta oni imaju politički marketing! Pokušao sam Čoviću odvratiti kako bi bilo vrijeme da se zbog toga ispričaju zloupotrijebljenom hrvatskom narodu. Nasmijao se, naravno (jeste li ga ikada vidjeli da odgovara na novinarsko pitanje a da se ne smije?!). I to je marketing! Uspio sam još dodati: „Zamislite, gospodine Čoviću, kako bi bilo kad bi Vas netko upitao jeste li za to da budete živi?" Na moju ironiju odvratio je cinično „Sve je to legalni politički marketing". I zbilja, bio je to bezobrazni i nemoralni, ali pokazalo se i beskorisni politički marketing. HDZ BiH je tada otišao u oporbu. (BH radio1)

Danas se ponovo raspiruje priča oko nekakvog trećeg entiteta. Nakon Mile Dodika koji  je mjesecima pravio uvertiru farsi o trećem entitetu, priču su preuzeli hrvatski politički predstavnici koji svoju moć demonstriraju uglavnom između Izbična i Ljutog Doca.( rodna sela predsjednika HDZ- BiH Dragana Čovića i predsjednika HDZ-a 1990 Bože Ljubića)

Za Dodika je razumljivo zbog čega navija za „Treći". S obzirom da njegova vlada kontrolira nešto što je oteto od Hrvata i Bošnjaka, naravno da ga žulja to što je tuđe, pa onda pokušava Hrvatima ponovno baciti oglođanu kost trećeg entiteta. (BH Dani)

Tu, na hercegovačkom kršu daleke 2007. godine mjesecima se kiselio tekst spomenute Deklaracije. Na kraju je do pojedinosti protumačen u jednom stranačkom biltenu. Sudeći prema tadašnjim reakcijama u javnosti, srpski i bošnjački političari ozbiljnije su shvatili Deklaraciju nego većina hrvatske političke javnosti. Puno godina poslije smo shvatili da je to bio samo još jedan u nizu Čovićevih političkih marketinških trikova.

U zemlji u kojoj politički apsurdi izrastaju na razinu principa, u kojoj paradoksi izranjaju u još uvijek nedovoljno istraženu dimenziju političke „autodestrukcije koja nas još jedino drži", teško je, preteško pronaći odgovor na pitanje „Otkud nas sad vuku 'naprijed' oni što su do jučer teglili 'nazad'?" ( Dragan Čović i Božo Ljubić) Ja sam odavna shvatio da u ovoj zemlji politike zapravo i nema. Umjesto nje servira nam se najprljaviji politički marketing!

A treći entitet ostaje crvena krpa, kojom će predsjednik HDZ-a BiH  Dragan Čović uvijek mahati. Intenzitet mahanja će biti onoliko jak i vremenski dug koliko on i njegova stranka budu u oporbi na razini FBiH. ( Slobodna Dalmacija)

Onog trenutka kad preuzme kontrolu nad bankomatima ( Elektroprivreda HZHB, Hrvatskim Telekomom i mostarskim Aluminijom) intenzitet mahanja će oslabiti, ali nikad neće prestati. Jer nikad se ne zna kad će ponovo u oporbu.

I zar priča o entitetu nije samo dobar politički marketing i ništa više a Hrvati kao i ostali, a ne bi smjelo biti, i dalje su među najsiromašnijim narodima Europe, za razliku od onih što se „bore“ za njih a pripadaju kategoriju najmoćnijih i najbogatijih.

Entitet, pogotovo taj treći, bismo mogli protumačiti kao novi politološki princip: Epohalna Negacija Tradicije i Identiteta Trajnom Etničkom Teritorijalizacijom. (BH Dani)

Ako Diplomatska inicijativa američkog veleposlanika u BiH Patricka Moona ne urodi plodom i konstruktivne političke sn age ne preuzmu ulogu a vjerojatno neće, uprava Međunarodne zajednice za našu zemlju je jedino ispravno rješenje.

 

neznase.ba________________________________________

 

Nova Thompsonova pjesma

BOSNA

 Pjesmo moja pjevat ću te tamo, tamo gdje je naša loza počela, staroj majci kolijevci Hrvata gdje se naša povijest krvlju pisala. Istina o Bosni kroz kanjone teče I mnoge njene tajne kriju stoljeća Od davnina na nju svak' juriša, ko da nije dosta snjegova i kiša Sa svih strana svijeta dolazile tvrde sile mraka ko da narod tamo gine iz meraka. Jučer svetinja Danas raspeta Bosna ponosna, ranjena Tamo gdje sunce putuje Vjetar nosi glas, Bosna zove nas Tamo gdje sunce putuje tu me čekaj ti stara ljubavi .. Kreni preko planina, Starom stazom djedova Bosna će ti reći sve, odakle nam prezime Gledaj lijepu Lašvansku dolinu uvijek su je naša zvona budila, zlatna polja, našu Posavinu, grobovi su puni njenih sinova Sa svih strana svijeta dolazile tvrde sile mraka ko da narod tamo gine iz meraka Jučer svetinja Danas raspeta Bosna ponosna, ranjena Tamo gdje sunce putuje Vjetar nosi glas, Bosna zove nas Tamo gdje sunce putuje tu me čekaj ti stara ljubavi .. Kreni preko planina, Starom stazom djedova Bosna će ti reći sve, odakle nam prezime Dala Bosna Tomislava kralja, prvog kralja od loze Hrvata A kraljica bješe Katarina, u narodu zbog nje nosi se crnina. Sred Duvanjskog polja široka i ravna Pisala se tamo naša povijest slavna. Kada Bosni pogledaš u lice u suzi joj vidiš Drinske mučenice Čuvali te Bosno usamljeni vuci Slavio ih narod, zvali se hajduci A Srebrnu Bosnu sačuvaše vjerom franjevačka braća i dušom i tijelom. Bosno moja, čija li si sada boli li te danas više nego prije. Tko to misli da te ima da s tobom vlada njega povijest naučila nije. Jučer svetinja Danas raspeta Bosna ponosna, ranjena Tamo gdje sunce putuje Vjetar nosi glas, Bosna zove nas Tamo gdje sunce putuje tu me čekaj ti stara ljubavi .. Kreni preko planina, Starom stazom djedova Bosna će ti reći sve, odakle nam prezime. . ._______________________________________________

 

DAN KAD SU NAS BRAĆA IZDALA:

19. godina od prodaje zvane Washingtonski sporazum-17.03.1994

Preduvjet za rješavanje UNPA zona u Hrvatskoj (SAO Krajina) jeste potpisivanje mira sa muslimanima u BIH, to su nam naši zapadni partneri jasno poručili i mi smo na to pristali, kazao je 1994-e godine u drugom mjesecu dr. Franjo Tuđman. Posle toga on šalje Granića u BIH, Šuška, Mesića, radi se ubrzano na gašenju HRHB-a i pravljenju tamnice za Hrvate u BIH. Kako bi ih uvjerili da trebaju postati prvi narod u povijesti koji se svojevoljno odriče vlastite suverenosti Granić pušta priču o kreiranju buduće konfederacije sa RH u koju će navodno ući buduća FBIH. Mjesec dana kasnije točnije 17.3. 1994 potpisuje se Washingtonski sporazum. On je bio preduvjet da SAD daju zeleno svjetlo Zagrebu za vojnu akciju na Krajinu. Kao okidač toj akciji pušten je prijedlog plana Z4 za koji je unaprijed pripremljen teren da ga se odbije. Isti oni “Šaptač konjima” koji je nagovorio Izetbegovića da povuče potpis s netom potpisanog Coutillierovog plana šapnuo je i krajiškim vođama da odbiju Z4 jer će “zapad biti uz njih”. RH je dakle žrtvovala suverenitet Hrvata u BIH, kako bi dobila što? Pravo da oslobodi teritorij vlastite zemlje!?! Vau! Netko to zove “Državništvo” a netko glupost i totalni zajeb.

Dan danas, godinama nakon izdaje koju je politički ZG učinio Hrvatima u BIH, Hrvati u BIH ne smiju znati punu istinu o tome što im se dogodilo. Štoviše kako su onomad uvozili pamet iz RH, i odlučivali na način da su po odluke išli u ZG, danas iz Perecije uvoze povijest. Službeni pogled na istinu. Jer što bi Hrvatima u BIH bilo dano da sami imaju svoj pogled na recentniju povijest? Kad to može napisati neki Štef npr?

Washingtonski sporazum, potpisan je dakle  na današnji dan 1994. godine. Potpisan je skoro dvije godine prije Dejtonskog sporazuma, a njime je zaustavljen hrvatsko-bošnjački sukob i formirana je Federacija BiH. Iako štetan za Hrvate u BIH on je u svojoj prvotnoj verziji bio kudikamo povoljniji od ovog u čem Hrvati žive danas. Prema izvornom Washingtonu majorizacija nad Hrvatima nije bila moguća.

Potpisnici sporazuma kojim su Hrvati u BIH izdani i prevareni, čime im je RH službeno zahvalila na usluzi gnjojenja hrvatskih njihva,   dečkima koji su branili ne samo HercegBosnu i BIH nego i jug Hrvatske, su predsjednik predsjedništva Republike BiH Alija Izetbegović, predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman, predstavnik HRHB Krešimir Zubak i premijer RBiH Haris Silajdžić, pod pokroviteljstvom šta mislite koga – američkog pregovarača Charlesa Redmana.

Sporazum je jedan od prvih koraka administracije Billa Clintona koja dotad nije imala određen stav u pitanju razrješavanja raspada Jugoslavije.

Rat u BiH je završio tek godinu i devet mjeseci nakon Washingtonskog sporazuma, sporazumima u Daytonu i Parizu.

Što je danas ostalo od Washingtona i Daytona i koji je bio prvotni američki cilj vidljivo je.

Iako je Hrvatima prodavana priča kako Zapad nikada neće dopustiti islamsku državu na Balkanu razvidno je da je cilj američke politike u BIH upravo to – podjela BIH na pravoslavni i islamski entitet.

Stoga hvala dr. Franji Tuđmanu na dalekovidnosti, hvala Gojku Šušku i svim Gojkama, kupimo goblene s njihovim likovima, ukovirimo ih i stavimo ih u sve svoje prostorije. Pa čak i u toalete. Kontemplirajmo o njima i dok spavamo. Dok im u Pereciji šalju u neku stvar, njih koji su im stvorili državu, mi koje su izdali, mi ih slavimo. Budimi jedinstveni. Budimo harakiri do kraja.

Sretan ti dan Washingtona dragi narode. Formalnopravnog uvoda u kasniju potpunu političku izdaju hrvatskog naroda u BIH.

 

nzirdum l poskok.info

______________________________________________________________________________________________ _

ČLANAK JEDNOG AMERIČKOG NOVINARA-PREPOZNAZEMO LI  BALKANSKI LONAC?

 

"Ima na Balkanu jedna zemlja, koja graniči sama sa sobom. Gdje žive najljepše žene, a natalitet opada. Gdje nezaposleni najviše rade, gdje na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju. Gdje vlakovi kasne po redu vožnje. Gdje svi igraju nogomet, a pobjeđuju u vaterpolu, rukometu ili tenisu. Gdje svi žure na posao, a nitko ne stiže na vrijeme. Gdje osmosatno radno vrijeme traje dvanaest sati. Gdje je zdravstvo besplatno, a liječenje skupo. Gdje su novinari slobodni da napišu što god im se naredi. Gdje je svjetska kriza dobila državljanstvo. Gdje su javne nabave tajne, a državne tajne javne. Gdje se ratovi nikad ne završavaju. Gdje se povijest ponavlja svaki dan. Gdje su najbogatiji oni koji nikad nisu radili. Gdje je strana valuta uzeta za domaću. Gdje ljudi svetkuju, a psuju Boga. Gdje pametne zbog nerazumijevanja proglašavaju luđacima, a luđake sposobnima. Gdje nepismeni pišu povijest. Gdje su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje. Gdje vlast prezire građane kao neželjene svjedoke. Gdje se živi od budućnosti, jer na sadašnjost nemaju pravo. Gdje se svako svakome smješka, a nitko nikome ne želi dobro. Gdje sudski postupci traju duže od života. Gdje su samo poplave način navodnjavanja zemljišta. Gdje prizivaju diktatora, a demokraciju smatraju porezom na budale. Gdje smatraju da će zemlja više napredovati ako što više nazaduje. Gdje nisi normalan, ako ne poludiš. Gdje živiš samo zato da bi umro. Gdje je vrijeme beskonačno, a glupost besmrtna..."

________________________________________________________________________________________

AMERIČKI NAUČNIK TVRDI: SMRT NE POSTOJI!

Kada bi teorija o tome da ‘smrt ne postoji’ bila iznijeta u nekom sumnjivom SF časopisu, niko se ne bi previše potresao. Ali kada to kaže Robert Lanza, poznati američki naučnik i profesor na Institutu za regenerativnu medicinu Univerziteta ‘Vejk Forest’ u Sjevernoj Karolini, onda će svi da se zainteresuju. Tekst pod naslovom ‘Da li smrt postoji? Nova teorija kaže: Ne', objavljen na njegovom sajtu, prenosimo u cjelosti.

Mnogi od nas se plaše smrti. Vjerujemo u smrt jer nam je rečeno da ćemo umrijeti. Sebe povezujemo sa svojim tijelom, a znamo da tijela umiru. Međutim, nova naučna teorija tvrdi da smrt nije toliko konačan događaj kao što mislimo.

Jedan od poznatijih aspekata kvantne fizike je to što se određene opservacije ne mogu predvidjeti apsolutno. Umjesto toga, postoji niz mogućih opservacija od kojih svaka ima različit stepen vjerovatnoće. Jedno od “mejnstrim” objašnjenja (teorija o “mnogim svjetovima”) navodi da svaka od ovih mogućih opservacija korespondira sa različitim univezumom (“multiverzum”). Nova zvanična teorija zvana “biocentrizam” produbljuje ove ideje.

Postoji neograničen broj univerzuma i sve što što bi uopšte moglo da se desi dešava se u nekom od njih. Smrt ne postoji u stvarnom smislu u ovim scenarijima. Svi mogući univerzumi postoje istovremeno, bez obzira na ono što se dešava u bilo kom od njih. Iako su pojedinačna tijela predodređena da se samounište, osjećanje života (pitanje: “Ko sam ja?”) je samo fontana energije od 20 vati koja se javlja u mozgu.

Ali, ova energija ne nestaje sa smrću. Jedan od najizvesnijih aksioma nauke je da energija nikad ne umire, a ne može ni da bude uništena. Ali, da li ova energija transcendira iz jednog svijeta u drugi?

Uzmite u obzir eksperiment koji je nedavno objavljen u časopisu “Sajens” koji pokazuje da bi naučnici retroaktivno mogli da promijene nešto što se desilo u prošlosti. Čestice su morale da odluče kako će se ponašati kada su naišle na razdvajač zraka. Kasnije, sprovodilac eksperimenta mogao je da uključi i isključi drugi prekidač. Ispostavilo se da ono što je posmatrač odlučio u tom trenutku određuje ono što se desilo u prošlosti.

Bez obzira na izbor koji vi, kao posmatrač, napravite, vi ste ti koji ćete iskusiti posljedice koje uslijede. Veze između ovih raznih istorija i univerzuma transcendiraju naše uobičajene klasične ideje o vremenu i prostoru.

Zamislite energiju od 20 vati koja jednostavno hologramski projektuje ovaj ili onaj rezultat na ekranu. Bez obzira na to da li je drugi razdvajač zraka uključen ili isključen, i dalje je u pitanju ista baterija ili agens odgovoran za projekciju.

Prema biocentrizmu, vrijeme i prostor nisu čvrsti predmeti kao što mislimo. Zamahnite rukom kroz vazduh – ako sve odnesete, šta će ostati? Ništa. Ista se stvar odnosi na vrijeme. Ne možete sve da vidite kroz kosti koje obavijaju vaš mozak. Sve što vidite i doživljavate u ovom trenutku je vir informacija koje se dešavaju u vašem umu. Vrijeme i prostor su tek alatke za sklapanje cjeline.

Smrt ne postoji u bezvremenom i besprostornom svijetu. Čak je Ajnštajn priznao: “Sada se Beso odvojio od svog čudnog svijeta malo ispred mene”. To ništa ne znači. Ljudi poput nas znaju da je distinkcija između prošlosti , sadašnjosti i budućnosti tek uporno tvrdoglava iluzija”.

Besmrtnost nije stalno postojanje u vremenu bez kraja, već obitava s one strane vremena.

Ovo mi je postalo jasno kada mi je umrla sestra Kristin. Kada sam obišao njeno tijelo u bolnici, izašao sam da razgovaram s članovima porodice. Kristinin muž Ed počeo je nekontrolisano da rida. U nekoliko trenutaka sam počeo da se osjećam kao da transcendiram provincijalnost vremena. Razmišljao sam o energiji od 20 vati i o eksperimetnima koji su pokazali da jedna čestica može da prođe kroz dvije rupe u isto vrijeme. Nisam mogao da odbacim zaključak: Kristin je bila i živa i mrtva, izvan vremena.

 

Kristin je imala težak život. Konačno je našla čovjeka koji ju je mnogo volio. Moja mlađa sestra nije mogla da stigne na vjenčanje jer je imala zakazanu partiju karata nekoliko nedjelja unaprijed. Ni moja majka nije mogla da dođe zbog velikih obaveza u klubu “Elks”. Vjenčanje je bilo jedan od najznačajnijih događaja u Kristininom životu. Pošto se niko drugi iz naše familije nije pojavio, Kristin me je zamolila da je ja ispratim do oltara i predam je njenom budućem mužu.

- Ed, ne mogu da osjetim nogu – rekla je.

Nije znala da joj je jetra prepolovljena i da je krv jurnula.

Kada mu je umro sin, Emerson je napisao: “Naš život nije toliko ugrožen kao naša percepcija. Žalim za tim što me žalost ne može ničemu naučiti, niti me može odvesti jedan korak dalje u pravu prirodu.”

Bez obzira na to da li pritiskate prekidač u eksperimentu za časopis “Sajens” ili da okrećete volan na ovu ili onu stanu dok vozite po ledu, energija od 20 vati je ta koja će iskusiti rezultat. U nekim slučajevima, automobil će sletjeti s puta, ali u drugim slučajevima on će nastaviti svojim putem do kuće iz snova moje sestre.

Kristin je nedavno izgubila više od 45 kilograma, a Ed joj je kao iznenađenje kupio dijamantske minđuše. Znam da će biti teško čekati, ali znam da će Kristin izgledati sjajno u njima kad je sljedeći put vidim.

otisak.ba@gmail.com

___________________________________________________

 

Postanak i uloga hrvatskih nacionalnih mitova | Mit o „predziđu kršćanstva“

Nakon što sam u okviru serijala o balkanskim mitovima obradio značenje pojma „Balkan“ za velikosrpski nacionalizam, te u tri nastavka i osnove bošnjačkog nacionalnog mita, na red su došli i hrvatski nacionalni mitovi. Njih ću obraditi u više nastavaka, i to u tri tematske cjeline. Prva cjelina se odnosi na tzv. „mitove granice i identiteta“ i u sklopu nje ćemo obraditi mit o „predziđu kršćanstva“ i mit o „granici na Drini“. Druga cjelina se odnosi na novije mitove vezane za hrvatski identitet, i to na mit o iranskom podrijetlu Hrvata kao kontriranje zajedničkom podrijetlu sa Srbima, te na mit o Blaženoj Djevici Mariji kao „advocata Croatiae“ i na mit o Hrvatima kao najkatoličkijem narodu u Europi.Treća cjelina odnosi se na mitove vezane za Bosnu i Hercegovinu, i to mit o bosanskim muslimanima kao „hrvatskom cvijeću“, mit o padu Bosne („Bosna šaptom pade“) i mitove koji se stvaraju o Ahd-Nahmi.

Odmah moram naglasiti kako ciljevi ovog serijala nisu blaćenje i umanjivanje hrvatske prošlosti kao ni prošlosti Katoličke crkve u Hrvatskoj, a pogotovo ne stvaranje kontra-mitova ovim postojećim mitovima. Cilj ovih članaka je bolje razumijevanje tih mitova, i pogotovo bolje razumijevanje posljedica koje su ti mitovi imali na hrvatsku društvenu, političku i kulturnu svijest.

Dio prvi: mit o „predziđu kršćanstva“

Metafora „predziđa kršćanstva“ iliti „antemurale Christianitatis“ nastala je 1143. a patentirao ju je francuski teolog Bernhard iz Clairvauxa, poznat po svojim zaslugama za teološko opravdanje i poticanje križarskih ratova. Bernhard je izvorno taj naziv pripisao gradu Edesi koji je u to vrijeme bio najistočnija kršćanska grofovija. Kako su stoljeća prolazila, istočna granica kršćanskog svijeta je znatno pomaknuta osmanlijskim osvajanjima. Granica je na koncu došla do prostora današnje Hrvatske koja je stoga nazvana „predziđem kršćanstva“ (ali i do Ugarske, Poljske i Litve koji su također u prošlosti nosili taj naslov).

Neki povjesničari tvrde da je naziv „predziđe kršćanstva“ prvi upotrijebio papa Leon X. u pismu banu Petru Berislaviću nakon pobjede nad Osmanlijama kod Dubice. Do danas, mit o „predziđu kršćanstva“ postao je jedno od ishodišnih mjesta svih učenja povijesti u Hrvatskoj, i ostao duboko usađen u hrvatskoj književnosti, društvenoj svijesti i političkoj misli.

Mit o predziđu kršćanstva ili „antemurale Christianitatis“ se u prošlosti Hrvatske razvio u dvije varijante. Poznatija varijanta mita govori o Hrvatskoj kao bedemu koji je zaustavio osmanske prodore u Europu, o tvrđavici koja je spasila kršćansku Europu (Beč, Veneciju, Bratislavu) od najezde Osmanlija i islama. Jedna od autodestruktivnih manjkavosti ove tvrdnje je što ona svodi Hrvatsku otprilike na „ostatke ostataka“, tj. granice u kojima ju je kasnije zamišljao Vojislav Šešelj (Karlovac-Virovitica-Karlobag), jer su veliki dijelovi današnje Hrvatske u to doba bili dio Osmanskog carstva i Mletačke republike, a tu je i pitanje Dubrovnika koji je, recimo, čak priznavao tursko pokroviteljstvo i plaćao danak.

U toj verziji mita centralna figura je ban Nikola Šubić Zrinski, „hrvatski Leonida“ koji je 1566. junački poginuo u obrani „hrvatskih Termopila“, Sigeta, tvrđave u Mađarskoj koju je opsjela osmanlijska vojska na čelu sa sultanom Sulejmanom Veličanstvenim, koji u svom velikom pohodu nije uspio slomiti Hrvatsku, da bi ju 500-injak godina kasnije ipak glatko pokorio sapunicom.

Mnogo zanimljivija i u udžbenicima povijesti nejasnije artikulirana je druga verzija mita o „predziđu kršćanstva“. Nju je najprije počeo razvijati Ante Starčević u sklopu svoje nacionalno-integracijske teorije. U svrhu integracije bosanskih muslimana (koje se tada smatralo potomcima Osmanlija) u hrvatski korpus, teorija o „predziđu kršćanstva“ koja podrazumijeva Hrvatsku kao braniteljicu kršćanske Europe od najezde islama postala je neodrživa. Stoga je Starčević duboko posegnuo u šešir povijesti i izvukao novog bijelog zeca: najezdu Tatara i legendu o bitci na Grobničkom polju. U toj verziji teorije o „predziđu kršćanstva“ Hrvatska je obranila Europu od najezde Tatara i Mongola. Dok je Zrinski bio centralna figura u prvoj verziji mita, ovdje centralnom figurom postaje bitka na Grobniku (sjeverno od Rijeke) koja se, unatoč nepostojanju ikakvih relevantnih povijesnih dokaza, smatra slomom tatarske ofanzive na Europu. Sam Zrinski u ovom redefiniranju „predziđa kršćanstva“ nije dobro prošao. Za Starčevića Zrinski nije bio nikakav „hrvatski Leonida“, nego velikaš koji je poginuo „braneć nepriatelje svoje domovine“, tj. Austriju i Ugarsku. Osnaživanju svijesti o obrani Europe od Tatara na Grobniku pridonio je i pjesnik Dimitrija Demeter svojom poemom „Grobničko polje“ iz 1842. Ustaški režim u NDH je, naravno, rado usvojio ovu verziju mita o „predziđu kršćanstva“, opet kako ne bi imao problema s integracijom bosanskih muslimana.

Dok su se hrvatski političari kroz povijest razilazili u tome kojoj od dvije verzije mita o „predziđu kršćanstva“ se prikloniti, katolička crkva u Hrvatskoj je jedina podržala obje verzije mita. Čak ih je i razradila, produbivši im religioznu dimenziju. Tako hrvatski isusovac Fran Binicki drži da je biti predziđem hrvatska „zavjetna misao“, uloga što ju je „namijenio Božji promisao“ narodu koji se naselio „na razmeđu Istoka i Zapada“ da ondje „stoji kao čvrsti, živi zid, posve prožet vjerom katoličkom“. Drugim riječima, Hrvati su i prije primanja kršćanstva bili izabrani Božji narod, samo što tada toga nisu bili svjesni, a s pokrštenjem ulogu preuzimaju i provode svjesno. Trećim riječima, mit je to koji se u nekim svojim varijacijama približava (i možda je poslužio i kao uzor!) velikosrpsko-svetosavskom mitu o izabranom srpskom narodu koji „istinu brani, donosi ju drugim narodima i zbog istine strada“ na temelju „kosovskog zavjeta“, te velikobošnjačkom mitu o od Allaha izabranom stradalačkom bošnjačkom narodu za koji je on u svojoj mudrosti predvidio da prijeđu na islam koji će ih ujediniti u misiji u Europi. Ništa dobro ne izađe kad se previše petlja s mitovima.

Kratkotrajna suspenzija nacionalnih i vjerskih mitova nastupila je u komunizmu. Ali ni jugoslavenska politička elita se nije posve odrekla mitova, nego je jednostavno stvarala kontra-mitove postojećima, što u konačnici opet nije donijelo ništa dobroga. Tako je mit o „predziđu kršćanstva“ dobio svoj komunistički kontra-mit Jugoslavije kao mosta između Istoka i Zapada, kapitalizma i komunizma, Sjevera i Juga, Europe i Trećeg svijeta.

Renesansa motiva „predziđa kršćanstva“ nakon perioda komunističke suspenzije vjerskih i nacionalnih tradicija događa se u Hrvatskoj 1990.-91. za vrijeme velikosrpske agresije. Tada je još snažnije zaživjela polarizacija Hrvatske kao predziđa između kulturnog Zapada i barbarskog Istoka, ali i polarizacija demokracija-komunizam. Centralne figure u tom novom post-komunističkom mitu o „predziđu“ postale su Vukovar i Dubrovnik, kao dva nova Sigeta, dva nova junačka grada koji stradaju za slobodu domovine.

Što se tiče rata u BiH, tu je stvar malo složenija. U prvoj fazi rata, dok je još uvijek funkcioniralo (formalno) savezništvo Tuđmana i Izetbegovića, forsirala se verzija mita o „predziđu“ kao bedemu od najezde Tatara u Europu, opet da bi se održalo dobre odnose s bosanskim muslimanima. U tu svrhu Tuđman je čak priredio 750. proslavu obljetnice bitke na Grobniku. Druga faza rata u BiH, obilježena početkom hrvatsko-bošnjačkog sukoba, značila je i novi obrat u shvaćanju mita o „predziđu“, odnosno rehabilitaciju „predziđa“ kao brane Europe i kršćanstva od „Turaka“ i islama. Tu treba spomenuti kako su Mate Boban i neki njegovi bliski suradnici u svoje izjave i proglase uklapali ulomke arija iz opere Nikola Šubić Zrinski, što nipošto nije bilo slučajno.

Danas, u poslijeratnom periodu „slobodnih“ Hrvatske i BiH, između i unutar Hrvata povlače se brojna i razna mala „predziđa“ koja dijele prave Hrvate katolike, od „loših“ i „sluganskih“ Hrvata, izdajnika, sektaša, komunista, liberala i sličnih.

Ono što meni osobno najviše smeta s tim mitom o predziđu jest nepotrebni i štetni tvrdoglavi ponos ugrađen u njega. O čemu vam govorim? O tome da se u Beču i Veneciji uživalo i razvijalo kulturu i Hrvatskoj laskalo nazivom „predziđe kršćanstva“, dok je ista Hrvatska krvarila i gorjela. O tome da je danas veći dio stanovništva Hrvatske potlačen i bijedan, ali istodobno tvrdoglavo ponosan na svoje hrvatstvo i katoličanstvo, na svoju slavnu prošlost predziđa kršćanstva. A da nisam jedini koji nije oduševljen mitom o predziđu kršćanstva, svjedoče i ove riječi Miroslava Krleže: „Da smo 'Antemurale Christianitatis', to nisu govorili samo nama, nego svim nacionalnim bijedama katoličkim na Dunavu i na Visli, koje su ginule na krvavoj predstraži evropskih interesa, dok se u centru civilizacije bančilo.“

Marijan Oršolić | Prometej.ba ____________________________________________________________________________________________  

 

Svaki treći stanovnik Hrvatske podrijetlom iz BiH

Ne osjećamo se manjinom ni u Hrvatskoj ni u BiH, obje su naše domovine, kazao je u razgovoru za agenciju Anadolija predsjednik Udruge bosanskih Hrvata „Prsten“ Ivan Lovrinović.

Udruga „Prsten“ osnovana je u Zagrebu 2005. s ciljem očuvanja jedinstva hrvatskog naroda, kao i promicanja i zaštite tradicije, kulture, gospodarske suradnje i humanitarnog djelovanja Hrvata u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Hrvatski identitet

„Zanimljivo je, a manje je poznata činjenica, da je svaki treći hrvatski građanin ili izravno porijeklom iz BiH ili je tu došao neki njegov predak. Prije svega mislim na bosanske Hrvate, ali i na veliki broj Bošnjaka i Srba", otkrio je Lovrinović.

Na pitanje novinara Anadolije o razlikama u čuvanju hrvatskog identiteta u BiH i onoga bosanskohercegovačkog u Hrvatskoj, Lovrinović je odgovorio da „bosanski Hrvati, kao i Srbi, imaju dvije domovine i mogućnost dobivanja dva državljanstva".

„ I BiH i Hrvatska su naše domovine. U jednoj sam odrastao, u drugoj živim. Prema tome, i jednu i drugu volim. Zaista je malo naroda s dvije domovine. Druga je stvar percepcije. Znate da riječ Bosanac, bez obzira na narodnost, u Hrvatskoj zna imati negativne percepcije. To ni u jednoj zemlji ne možete izbjeći", rekao je Lovrinović koji je u Zagreb doselio iz bosanskohercegovačkog grada Travnika 1979. godine i radi kao profesor ekonomije na Sveučilištu u Zagrebu.

Jedan od glavnih ciljeva „Prstena" je zaštita hrvatskog identiteta koji je ugrožen nakon što su tokom rata u BiH  stotine hiljada Hrvata izbjegle, prognane i iselile iz BiH.

Egzodus

„S prijeratnih otprilike 750.000 sad se se pretpostavlja da ih ima najviše 45O tisuća. Znači to je jedan veliki egzodus i naši glavni ciljevi su vezani uz to da oni koji se žele vratiti na svoja ognjišta diljem BiH to mogu nesmetano učiniti. S druge strane da onima koji ostaju u Hrvatskoj pomažemo kako da se u lokalnim sredinama i zajednicama, zbog određenih kulturnih i jezičnih navika i razlika, lakše prilagode novoj sredini. Načela našeg djelovanja su, prije svega, zalaganje za jedinstvenu BiH u kojoj žive tri naroda, koji moraju biti jednakopravni i konstitutivni u svakom pogledu i u tom kontekstu se zalažemo za opće dobro. Smatramo da niti jedan narod ne može živjeti dobro u Bosni ako je drugima dva naroda loše", naglasio je predsjednik „Prstena" i poručio da se Hrvati porijeklom iz BiH zalažu za što brže integriranje BiH u Europsku uniju „iz razloga što bi time međunacionalne tenzije koje postoje bile značajno smanjene i pale bi u drugi plan, ali pod pretpostavkom da dođe do gospodarskog razvoja BiH".

Lovrinović je pojasnio da su Hrvati  podrijetlom iz BiH značajan faktor u Hrvatskoj.

„Mi nismo samo forum i lobistička skupina, imamo čitav niz naših podružnica u Hrvatskoj s nizom folklornih grupa koje čuvaju tradiciju narodnih običaja iz BiH i to je vrlo živo i dinamično. U okviru Udruge djeluje klub znanstvenika i mi imamo, za sada, sedamdeset magistara i doktora znanosti. Imamo Forum mladih, Klub žena i ubrzo ćemo osnovati i poslovni klub", zaključio je predsjednik Udruge bosanskih Hrvata „Prsten" Ivan Lovrinović.

neznase.ba

__________________________________

Tko je uništio  tisuće glasova brčanskih Hrvata!

 

Na lokalnim izborima 2012 HSS Brčko distrikta  je u dijaspori angažirao  svoje aktiviste i prijatelje,koji su pomogli Hrvatima,koje uopće ne zanima traljava politika hrvatskih stranaka nejedinstva i rivalstva, da se prijave za dopisno glasovanje.Sakupljeno je preko 670 prijava i poslano u CIK.Nažalost desilo se i nekoliko nekorektnih postupaka članova Uprave KUD-a BH „Rubina“ Beč, koji su samoinicijativno ponovili prijavu svoje rodbine i prijatelja (koji nisu bili upućeni u proces glasovanja ili su htjeli uštedjeti oko 7 Euro za poštarinu),od prošlih izbora,na svoju adresu,ili na adresu svoje obitelji,tako da je na nekim adresama bilo prijavljeno i preko 20 osoba.Ta četiri aktivista iz Uprave „Rubine“ su se našli  na listi HSS-a.Aktivisti HDZ-a su saznali za ove slučajeve manipulacije,i dr. Domić-predsjednik HDZ-a-( postao  gradonačelnik samo uz Božiju pomoć,a politikansku odmoć) je napravio prijavu CIK-u, te uništio 330 glasova Hrvata koji nisu bili namijenjeni njegovoj stranci,tako da je priznato samo 340 glasova.Zbog ovakvog sramnog postupka (Hrvati koji ne glasaju za HDZ ne trebaju uopće glasati) narod ga je kaznio sa 721 glasova manje potpore,a stranku HDZ sa 791 glasova manje.Tako su političke smicalice doprinijele gubitku od 1.112 glasova Hrvata,a nejedinstvo hrvatske političke elite Brčko distrikta još najmanje 3.000-4.000 glasova.

 

DPB

__________________________________________________________________

Hrvat iz Bosne 'ne smije' biti na čelu HDZ-a!

Čija je Hrvatska demokratska zajednica?

 

Jesu li Hrvati s područja Bosne ikada bili ravnopravni u tom nacionalnom projektu, od tajnoga stvaranja pokreta za rušenje komunističke diktature pa do preobražaja u političku stranku i njezinu kasnije besmislenu diobu?

 

Piše: D. Zorić - Dnevni list

Politička bi stranka trebala izgledati i funkcionirati poput neke kompanije ili dioničarskoga društva. Koliko imaš dionica, toliko vlasništva i utjecaja. U HDZ-u je to postavljeno nakaradno, što više članova, to manje moći i utjecaja i nikada predsjednika. Pune 23 godine ovako ili onako na političkoj pozornici obitava HDZ, bio jedinstven ili naprasno i usko interesno podijeljen. U euforičnome nacionalnome zanosu i pohodu na komunizam dok je Dragan Čović nostalgično pokušavao razgranati UJDI po Hercegovini, taj je nacionalni pokret pod svojim stijegom okupio na desetke tisuća Hrvata iz svih područja tada upitne Bosne i Hercegovine. Ne treba biti posebni matematičar da bi se izračunalo kako je članstvo u HDZ-u oduvijek pa i danas znatno brojnije iz Bosne negoli s juga države. U nacionalnome zanosu većini Hrvata to nije bilo bitno koliko izboriti se za nacionalne ideje i ciljeve, ovdje u BiH i u susjednoj domovini.

 

Svi predsjednici

Simptomatično, kako je sve više bjesnio rat u BiH i Hrvatskoj, kako se krijumčarenje širilo “brdovitim Balkanom”, a financijska pomoć iz Hrvatske mjerila stotinama milijuna maraka, tako je sve više bilo sudbonosno važno tko upravlja HDZ-om, odnosno silnim milijunima.

Logistička, financijsko-obavještajna elita za kratko je vrijeme ovladala HDZ-om i do današnjih dana grčevito ne ispušta vlasništvo upravljanja tom profitabilnom organizacijom. U razdoblju od 23 godine iz Bosne su “blic” predsjednici bili Davor Perinović i Stjepan Kjujić nekoliko mjeseci prije krvavoga rata te Dario Kordić u podmetnuta dva mjeseca pred izručenje u Haag, i to u odori HVO-a s puškom u ruci, što je bila sramna podvala i optužujuća izdaja iz stožerne kuhinje. Osnivači HDZ-a Perinović i kontroverzni Kljujić brzo su pometeni, Mate Boban iz Gruda je preuzeo “uzde” u svoje ruke. Od tada redaju se Miljenko Brkić, Božo Rajić, Ante Jelavić, Bariša Čolak i Dragan Čović. Stanovitu je šansu imao i Božo Ljubić, međutim, na pogubnom 5. saboru logističko-obavještajna elita, potpomognuta inženjercem Rojsom je otkazala poslušnost Tuđmanu i Ljubiću je preostalo jedino preko noći se pomiriti s porazom i misteriozno postati sluga “smrtnom neprijatelju” Anti Jelaviću, kojeg je puna dva dana u dvorani na Bijelom brijegu javno pljuvao zbog komunističke prošlosti i teškog kriminala.

 

“Bosanske bukve”

Sadašnji lider HDZ-a 1990. nešto kasnije je “kleknuo” na koljena i pred Draganom Čovićem. Od tada se gubi svaki trag “hadezeovcima” iz Bosne, a njihove stidljive ambicije da jednoga dana netko s toga ranjivoga i napaćenoga područja ponovno povede svetinju HDZ-a su zatrte za sva vremena.

Frapantno je da je i danas, iako je hrvatsko biće u Bosni unakaženo, znatno veći broj članova u oba HDZ-a s područja Bosne negoli iz Hercegovine. Oni služe samo za “potkusurivanje” i namirivanje izborenih glasova. Na kapaljku dobivaju “suradničke” pozicije u oba HDZ-a i u polugama vlasti. U zadnjih se nekoliko dana vrti film o mogućoj apstinenciji Bože Ljubića s pozicije lidera “devedesetke”. Članstvo iz Bosne je toliko isprepadano i iskompleksirano da nitko, makar i šapatom, i ne spominje opciju da čelnik HDZ-a 1990. bude iz središnje Bosne ili Posavine. Pa niti iz Livna ili Sarajeva.

Ako ode Božo, po svoj prilici rat će se voditi za Damira Ljubića ili eventualno Martina Raguža. U stožernoj stranci je odavno trasirana takva matrica pa je iluzija očekivati dramatične promjene smjera. Kada bi se dogodila neka prirodna nepogoda ili čudo pa da odstupi svemoćni Dragan Čović, čak ni njegova najodanija suradnica, za koju bi stavio ruku u vatru, Borjana Krišto iz Livna nema niti promila šanse preuzeti palicu HDZ-a BiH. Spominjanje Marinka Ćavare je posprdno ruganje njegovoj političkoj osobnosti.

 

Hrvati iz Bosne u HDZ-u su poput neke “šuge”. Oni su “bosanske bukve”, inertni nepovjerljivi i politički neinteligentni. Njima se “ne smije” dati HDZ u vlasništvo, nego ih raseliti. Ruku na srce, kako god se okrene, “hadezeovci” iz Bosne su ipak na koncu najveći krivci za svoj lošiji status i tretman u oba HDZ-a. Njihov je kompleks neobjašnjiv. Netko će zamijetiti kako su i Čović i Ljubić u vrhove svojih stranaka povukli najnesposobnije kadrove iz Bosne, za mobitel, auto i poneki upravni odbor, međutim, ta opaska pada u vodu ako se zna da je i u Hercegovini probran sličan profil stranačkih sluga. Dojam je da liderima ne odgovaraju pametni i karakterni suradnici. Stanje je uistinu složeno. Najavljeni povijesni projekti preustroja države i entiteta određuju sudbinu Hrvata i u Bosni i traže njihovo buđenje iz učmalosti i podređenosti. Prevelikoga izbora nema, ili prodor u sami vrh oba HDZ-a ili povlačenje prema alternativi i osnivanju neke druge stranke.

 

Vrijeme curi, kasnije nema koristi plakati. Onaj tko jaše neće sjahati s grbače dokle god može. Koji paradoks, moraš moliti za ravnopravnost i opstanak u svome domu, a godinama donosiš izborne pobjede. Komentar je suvišan.

neznase.ba

________________________________________________________________________

Dešavanja Posavljaka Beča-Apsurdna istina:3x„Vitin KUD“

 

U Beču i okolici živi oko 30 tisuća Hrvata,a računa se da su oko 20 tisuća iz Bosanske Posavine.

Prije dvadesetak godina Hrvati su počeli osnivati svoje udruge,prvenstveno sportske klubove.Croatia Centar je bila avangarda jer je osnovana 1989 godine.“Anno 93“ je najvise napredovao i osnovao prvu hrvatsku dječiju skolu,folklorni ansambl a kasnije postao krovna udruga(AUSTRIJSKO – HRVATSKA KROVNA UDRUGA ZA OBRAZOVANJE, KULTURU I SOCIJALNO-ÖSTERREICHISCH-KROATISCHER DACHVEREIN FÜR BILDUNG, KULTUR UND SOZIALES)Zbog netransparentnosti djelovanja došlo je do svadja i cijepanja, tako da je osnovana Austrijsko - Hrvatska Zajednica za kulturu i šport-Beč(Österrichish-kroatische Gemeinschaft für Kultur und Sport Wien).Ova zajednica je okupila oko 15-tak hrvatskih udruga,i od bečkih institucija za kulturu i sport dobiva financijsku pomoć za udruge,ali udruge od toga vrlo malo dobivaju.Organizira se“Hrvatski bal“,pokrenuto je izdavanje „Hrvatskog glasnika“ koji više sliči na slikovnicu,već na informatibne novine i u kojem se javno obračunava sa drugom hrvatskom zajednicom.Kulminacija je došla kod snimanja emisije „Lijepom nasom“,koju je organizirala prva zajednica,i nakon toga nastalo je totalno rasulo.

 Bilo je devet udruga Hrvata Bosanske Posavine koji su prije 11 godina počeli organizirati Sijelo Bosanske Posavine,krajem svake godine.Pozivano je nekoliko KUD-ova,nekoliko izvornih grupa,i uvijek ista grupa koja svira narodnu i zabavnu glazbu.I tako već deset godina,sto je naljutilo druge pjevače i grupe iz Bosanske Posavine,a i toj grupi je postalo neugodno.Sve je više udruga odustajalo iz organizacije,i trenutno umjesto 12 ostalo je samo 7.Nezadovoljstvo je nastalo jer glavnu riječ vodi nekoliko osoba koje ne pripadaju ni jednoj udruzi,a poslije napuštanja predsjednika,nakon 9 godina,koji održavao na okupu klubove i udruge, novi predsjednik je samo figura-marioneta koji služi za pokriće ove skupine osoba sa sumnjivim moralom.Tako se ove godine dogodilo da je pozvana samo jedna izvorna grupa,a tri grupe koje pjevaju narodnu i zabavnu glazbu,sto je totalno skrnavilo ovu omiljenu i nadaleko poznatu manifestaciju Hrvata Bosanske Posavine.Mnogima smeta što je uvijek isti voditelj,(poznat po mnogim financijskim aferama)koji svojom nezgrapnom moderacijom iritira mnoge goste,tako da više ne dolaze na ovu feštu.Po broju Posavljaska koji žive u Beču i okolici,to bi trebalo da bude manifestacija sa 5-10. tisuća gostiju,ali zbog nekorektnosti i nesloge vrti se brojka od 800-1.000 gostiju.Najžalosnije od svega je što i pored tolikog broja Hrvata iz Bosanske Posavine nije posojao ni jedan KUD koji bi njegovao narodne običaje i kulturnu baštinu rodnog kraja.

2008. skupina altruista je osnivanjem podružnice Hrvatskog narodnog vijeća uspjela da probudi brčanske Hrvate i nakon 6 mjeseci osnovan je KUD brčanskih Hrvata „Rubina“ Beč.Nažalost ta udruga je ubrzo postala sredstvo pojedinaca za ostvarenje osobnih ciljeva,radi boljeg ugleda u druđtvu političara i gospodarstvenika,te je nekoliko osnivača pokušalo demokratskim putem da uvede demokraciju i oduzme preveliku moć pojedincima(tek nakon 3 godine je to učinjeno),ali su bili izigrani od nesavjesnih osoba sa poljuljanim moralnim vrijednostima,te su napustili tu udrugu,i da bi sačuvali obraz Posavskih Hrvata osnovali KUD „Bosanska Posavina“ Beč,koji je za kratko vrijeme postao najveća obitelj Posavljaka u dijaspori,jer je okupljao oko 500 Posavljaka iz svih krajeva Bosanske Posavine.Nažalost,članovi upave KUD-a „Rubina“ su na sve moguće načine pokušavali da spriječe osnivanje novog KUD-a, te su širili klevete i laži,optuživali i čak prijetili batinama i ubojstvom pojedinim osnivačima KUD-a svih Posavljaka.Vrhunac mržnje i podmetanja je bio laganje svećenika da je proba Posavljaka otkazana,i to od strane predsjednika HNV-a,čiju su podružnicu u Beču potom i ugasili.

Ništa nije moglo spriječiti napredovanje ponosa svih Posavljaka,te je nakon godinu dana otvoren „Posavski dom“,centar dešavanja Posavljaka u dijaspori.Financiranje klubskih prostorija je postao ubrzo problem,a od hrvatskih političara iz Bosanske Posavine nije bilo nikakve financijske potpore.Čak što više,nisu dolazili ni na fešte koje su Posavljaci organizirali(iako su bili pozivani),jer su se plašili ovog budjenja Hrvata dijaspore koja bi im mogla pomrsiti račune,u njihovim političkim spletkama,mitu,korupciji i poltikanstvu ..Nažalost sve je bilo manje onih koji su se željeli više žrtvovati,a pojavili su se neki,koji su ušli u upravu, koji su tražili lopove u dotadašnjim altruistima,koji su zaslugama,sposobnošću i iskrenošću uspjeli za manje od 2 godine da stvore biser svih Posavljaka.Takva nesposobna Uprava je nakon samo 4 mjeseca dovela udrugu do rasula i više od polovice nije više dolazilo na probe.KUD su preuzele osobe sumnjivog morala,i to iste one koje su „Posavsko sijelo“ dovele do ruba propasti.

Iskreni Posavljaci-altruisti su po treći put osnovali novu udrugu.HKUD „Naši običaji“ Beč,a probe se održavaju u avangardnom „Croatia Centru“,koji će uskoro slaviti obljetnicu-25 godina postojanja.Nekoliko Posavljaka iz Uprave KUD-a „Bosanska Posavina“ Beč je pokušalo da na sve moguće načine spriječe osnivanje novog KUD-a: klevetama,lažima i prijetnjama;širili su mržnju i branili djeci i omladini da se medjusobno pozdravljaju,čak su dali ponudu „Croatia Centru“ da se presele,ali pod uvjetom da se novi KUD izbaci .

 

Zamislite apsurdnosti:Hrvati podmeću Hrvatima i žele da spriječe osnivanje udruge,a što je otužna činjenica sva ta tri KUD-a su proglašena kao „Vitin KUD“,prema kojem imaju najveću mržnju jer je medijskom promidžbom najviše doprinio uspjehu sve tri KUD-a.

 

Trenutna situacija je da se sve tri KUD-a natječu tko će biti uspješniji,jer su osujećeni svi napadi sprečavanja poljuljanih umova.To daje svim altruistima više elana i snage,što poboljšava kvalitetu čuvanja narodnih običaja i kulturnog blaga Hrvata Bosanske Posavine.

Uredništvo Dešavanja Posavljaka Beča zastupa mišljenje da se prvo treba sakupiti mulj i odstraniti,da bi se voda izbistrila,pa onda nastojati uspostaviti suradnju medju KUD-ovima,i drugim udrugama Hrvata u Beču,jer u Croatia Centru“ ima prostora i termina za uvježbavanje svih KUD-ova.Kada se odstrane osobe poljuljanih i sumnjivih karaktera onda se mogu postići dogovori o organiziranju zajedničke fešte i medjusobnoj suradnji.Naravno problemi se ne smiju gurati pod tepih,te ih prije toga treba riješiti,a ima ih mnogo:odnos izmedju dviju zajednica;korektna organizacija „Posavskog sijela“ sa 12 Posavskih udruga,te suradnja medju KUD-ovima.

Vrijeme će pokazati koliko će naši napori imati uspjeha,ali pozivamo i sve iskrene i vrijedne Posavljake,koji žele uložiti djelić svog slobodnog vremena u altruističko djelovanje na pomirenju svih hrvatskih udruga u Beču.

DPB

 

AUTOHTONA  KUHINJA  BOSANSKE POSAVINE

  Original Bosnische Mozartkugeln  Original-Bosnische Mannerschnitte

 

„Croatia Centar“  Beč

Centar dešavanja posavskih Hrvata u Beču!

Najpovoljniji centar za vaše fešte u gradu!

Arnethgasse 93,1160 Wien(U3/S45-Ottakring,3 min pješice)

Sala za proslave do 80 gostiju! Samo sala ili kompletna usluga!

Info:0699 194 795 68

Vjenčanja,krštenja,rodjendani,doček i ispraćaj svatova,

jubileji,izložbe,promocije,sastanci,domjenci,...

 

 

 

Od  1990. Snimam  na Super VHS kazete.

 

Od  2003. radim svadbe na DVD+R.

 

Od  2004. pržim na DVD+/-R;RW.

 

Od  2005. printam DVD diskove.

 

Od  2006. prebacujem VHS-video na DVD!

 

Od 2007. snimam sa 1,33 Megapixlel HDD video kamerom!

 

Od  2008. snimam sa 5,3 Megapixlel HDD video kamerom!

 

Od  2009. pravim PHOTO ALBUM na DVD diskovima!

 

Od  2010. dupliciram Vase DVD diskove!

 

Od  2011.  snimam sa HD kamerom na blu-ray diskove

 

Vjencanja,krstenja,rodjendani,docek i ispracaj svatova,

 

jubileji,izlozbe,promocije,sastanci,domjenci,...

Najnoviji CD:

Kola Bosanske Posavine

Deset tradicionalnih i novih kola:

(Posavski valcer,Tramošnički vez,

Marino-Zekino-Zdenino-Monikino

i druga kola)

U emisiji OTV Valentino

„Izvorno sijelo“(rujan 2012)

pjevač izvorne glazbe je pozdravio

KUD „Posavska rubina“  Beč

koji čuva „Naše običaje“!

 

PRSTEN-Udruga bosanskih Hrvata